Jedna od najpoznatijih Ogrizovićevih drama “Hasanaginica”, podijeljena je u tri čina. Prvi i treći čin odvijaju se na Hasanaginoj kuli, a drugi kod kuće begovice Zarifhanume. Radnja drame smještena je u 17. stoljeće. Predložak za dramu je narodna balada Hasanaginica.
Dramsku radnju pokreće motiv nesporazuma između age Hasanage i Hasanaginice, koji je uobličen u poruci age Hasanage kako Hasanaginica mora napustiti njegovu kulu. Taj nesporazum nas uvodi u dramski svijet i zatim pokazuje posljedice nepromišljenosti i nepovjerenja koje dovode do tragične situacije, smrti Hasanaginice.
Drama također portretira istovremeno veliku ljubav između age Hasanage i Hasanaginice, ali i njihov ponos koji tu ljubav onemogućava i narušava bilo koji oblik razumne komunikacije. Iako na kraju oba lika uspijevaju prijeći preko svojih uvjerenja, ipak je prekasno i Hasanaginica umire od boli, koja je posljedica njene razdvojenosti od djece i Hasanage.
Drama u sebi sadrži određenu dinamiku, ostvarenu izmjenom nekoliko ključnih pokretačkih događaja i posljedica koje ti događaji uzrokuju, prikazanih u obliku osjećaja i stanja likova.
Vrsta djela: drama, tragedija
Tema djela: nesporazum između Hasanage i Hasanaginice, te koban završetak njihove ljubavi
Mjesto radnje: Hasanagina kula, kuća begovice Zarifhanume
Vrijeme radnje: 17. stoljeće
Kratak sadržaj
Čin prvi. Mermer avlija u kuli Hasanaginoj.
Uvod u prvi čin je opis visoke turske kuće, s rešetkastim prozorima na gornjem katu i velikim vratima. Iza kuće nalazi se tratina i dugačak zid koji okružuje Hasanagin dvor. S desne strane može se razabrati mali cvijetnjak i ugodna sjenica.
Prizor prvi
Stari sluga Husein leži na tratini iza kuće i oko njega trči i igra se mali Ahmed, dječak od osam godina, odjeven u šarenu odjeću i vezeni prslučić. U cvijetnjaku punom rascvjetalih crvenih i bijelih ruža, stoje Fata i Meho. Fata je djevojčica stara dvanaest godina, odjevena u tamno-crvene dimijice i bijelu vezenu košulju. Meho je dječak star deset godina, slično odjeven.
Fata i Meho igraju se svatova. Fata je cijela nakićena pletenim lišćem i cvijećem i Meho joj stavlja ružin cvijet u kosu. U jednom trenutku Fata i Meho se uhvate za ruke i razgovaraju o tome kako još samo moraju dočekati svatove. Meho bere još cvijeća kako bi ga dao Fati te pritom ugleda granu bosiljka i krene je brati no Fata ga spriječi jer ga je njihova majka Hasanaginica sama posadila i uzgojila, kako bi s njim mogla dočekati muža agu Hasanagu, u skladu s običajem. Fata i Meho se skupa penju na kulu kako bi ugledali oca čim se približi kući.
Prizor drugi
Husejin je stavio Ahmeda na ramena i odveo ga do zida kako bi mogao pogledati preko i vidjeti šator age Hasanage u daljini. Husejin ga upita vidi li što, a Ahmed odgovara kako vidi snijeg u gori zelenoj, no Husejin ga uvjerava kako to ipak nije snijeg jer je ljeto. Ono što Ahmed vidi u daljini je bijeli šator oca age Hasanage, koji je daleko pa se zbog toga čini malen. Zatim saznajemo da je aga Hasanaga bio godinu dana bolestan. Husein ga je noć prije posjetio u šatoru i proslijedio vijest Hasanaginici kako je Hasanaga ozdravio. Ahmed je nestrpljiv i želi znati zašto još uvijek nitko ne dolazi, na što Husejin odgovara kako su im se konji umorili pa su legli kako bi se odmorili, ali neće ostati dugo, čim zađe sunce zajahat će prema dvoru. Husejin je smrknut i zabrinut da bi se aga Hasanaga mogao vratiti ljut. No Ahmed ga uvjerava kako će ga nasmijati i potegnuti za brk te to demonstrira na samom Husejinu, pri čemu se smije. Dječak i Husejin se vraćaju na tratinu, Husejin leži, dok mali Ahmed trčkara oko njega i prevrće se po zemlji.
Prizor treći
Hasanaginica izlazi u dvorište. Vidno je uznemirena i blijeda. Došavši do cvijetnjaka naglo je zastala i naslonila se uz sjenicu kao da će se srušiti. Za njom uskoro stiže i njena najstarija kći Sultanija, djevojka od šesnaest godina, blaga i razumna lica. Sultanija se zabrinuto obraća majci koju je tražila po cijeloj kući i dvorištu. Ispituje je što nije u redu. Sultanija pripovijeda kako je majka bila ovih dana sretna, uvijek uz djecu i koliko se posvetila pripremama za doček age Hasanage, a sad kad je došao trenutak kad bi se otac trebao vratiti, ona je smrknuta i tužna. Hasanaginica priznaje svojoj kćeri što je muči. Govori kako se aga Hasanaga promijenio i kako nije više onakav kakav je bio. Husejin joj je sinoć prenio loše vijesti nakon posjeta Hasanaginom šatoru.
Hasanaginica s mukom doziva Husejina koji je još uvijek bio na tratini i nalaže mu da ponovi pred Sultanijom poruku age Hasanage. Poruka za Hasanaginicu je da napusti njihovu kuću. Sultanija je sad u vidnom šoku, kao i njena majka i nikako ne mogu shvatiti zašto je Hasanaga odlučio protjerati Hasanaginicu s dvora. Husejin navodi kako ju je netko sigurno oklevetao jer drugog objašnjenja nema. Hasanaginica zatim šalje Husejina da se vrati djeci i neka se pobrine da veselo dočekaju oca, a majka i kćer nastavljaju razgovor u kojemu Hasanaginica izražava sumnju da ju je Hasanaga prestao voljeti, pa ju je zbog toga protjerao.
Hasanaginica se prisjeća prvog susreta s Hasanagom i prepričava Sultaniji kako je jedne ljetne večeri ušetao u njeno dvorište, nakon čega se ona odmah zaljubila u njega i otad ga neizmjerno voljela. To prisjećanje na njihovu ljubav samo je još više uznemirilo i rastužilo Hasanaginicu. Preuzima je očaj jer sada mora napustiti djecu i muža, a ni njena majka joj se ne javlja. Imala je sve, a sad je napuštena i sama. Sultanija ne odustaje tako lako i pokušava utješiti majku riječima kako će se otac sigurno predomisliti i onda poslati po nju kako bi se vratila kući. Nekoliko trenutaka sjedile su u tišini, a zatim se začuje topot konja što Hasanaginicu probudi iz njenog transa te ona naglo skoči i zaputi se prema visini kraj cvijetnjaka, želeći se baciti. Husejin je zadržava i moli da ne napušta svoju djecu na takav način. Fata, koja se još uvijek igrala na kuli s Mehom, smiruje situaciju i govori kako ne dolazi Hasanaga, već beg Pintorović, Hasanagičin brat. Svi su sretni jer se Hasanaginica naglo oporavlja.
Prizor četvrti
Fata i Meho ispituju majku zašto je poletjela prema kuli, ali Hasanaginica ih sve tješi. Govori da će sad biti sve u redu. Poručuje Sultaniji da ih odvede na kulu i zabavi dok se otac ne vrati.
Prizor peti
Pintorović izvadi jabuke i naranče te ih daje malom Ahmedu, pa ga Husejin odvodi na tratinu gdje se nastave igrati dok Hasanaginica i Pintorović razgovaraju. Brat joj daje apsolutnu potporu i prenosi joj ljutite riječi majke, koja nikada nije ni htjela da se ona uda za Hasanagu. Pintorović također izražava svoju nesklonost prema Hasanagi, za kojeg govori da je silovit, divlji i nesnosan i misli da se prema ženi može ponašati kako hoće. Hasanaginica ga pokušava braniti riječima kako je Hasanaga silovit samo s drugima, ali kad je s njom, uvijek je blag, no Pintorović nije uvjeren.
Brat Hasanaginici prenosi kako ju je Hasanaga protjerao jer joj nije mogao oprostiti što ga nije posjetila u šatoru dok je bio bolestan. Ona je ipak uvjerena da je to samo izgovor kako bi ju potjerao jer ju više ne voli. To joj potvrđuje i brat s pričom kako je Hasanaga, otkad je ozdravio, svake večeri okružen mladim ropkinjama u šatoru. Pintorović je također podsjeća kako je ona iz časne obitelji te ne smije zaboraviti biti ponosna i snažna usprkos svoj boli i tuzi koju sada osjeća. Odlučili su pričekati Hasanagu kako bi odmah riješili problem rastave i kako bi Hasanaginica dobila svoj miraz natrag. Uskoro zatrubi rog i svi se ustrče po dvorištu u iščekivanju Hasanage.
Prizor šesti
Sultanija vodi Fatu i Mehu da skupa dočekaju oca, a Pintorović i Hasanaginica stoje u dvorištu i čekaju.
Prizor sedmi
Hasanaginica izražava tugu jer će morati napustiti svoju djecu, a Pintorović je još jednom podsjeća neka se sjeti iz kakve obitelji dolazi te neka bude ponosna i jaka. Pintorović navodi kako će probati Hasanaginicu ponovo udati jer je ona sada djevojka, na što Hasanaginica izražava strašno negodovanje.
Prizor osmi
Svi su se poredali u dvorištu i kliču velikom Hasanagi. Hasanaga se u početku pravi da nije vidio Hasanaginicu i Pintorovića, no zatim se obraća Pintoroviću i izražava čuđenje zbog njegova posjeta. Ummihana upozorava sina da su Hasanaginica i Pintorović ostali kako bi zahtijevali od njega razrješenje i tražili povrat miraza. Hasanaginica tada ljutito istupa i traži objašnjenje od age Hasanage za njegovo ponašanje. Hasanaga objašnjava kako ga je strašno povrijedila jer ga nijednom nije došla posjetiti u njegov šator dok je bolovao, što je prema njemu pokazatelj nedostatka ljubavi. Također joj prigovara što je njega zanemarivala i svu pažnju djeci poklanjala, posebno nakon rođenja najmlađeg djeteta. Hasanaga je uvjeren kako ga Hasanaginica više ne voli te joj vraća miraz i daje rastavu. Hasanaginica je očajna, plačući se oprašta s djecom i odlazi.
Prizor deveti
Hasanaga saznaje da se Hasanaginica htjela baciti s kule zbog ljubavi prema njemu. Sav je uznemiren i rastjeruje sluge.
Prizor deseti
Hasanaga šalje djecu u kuću i ostaje sam i skršen.
Drugi čin. Avlija i kuća Zarifhanume.
Radnja drugog čina odvija se u kući begovice Zarifhanume, Hasanagičine majke.
Prizor prvi
Hata i Aiša su odmah nakon vijesti o Hasanagičinoj nesreći posjetile njenu majku Zarifhanumu, po nalogu Kadije kako bi zaprosile Hasanaginicu u njegovo ime. Zarifhanuma pripovijeda kako su se javili brojni prosci, ali Hasanaginici nitko ne odgovara i nikoga od njih neće. Jedne večeri Pintorović se prisjetio svog prijatelja Kadije i poručio Hasanaginici kako je on savršen za nju: nije premlad, niti blizu Hasanaginom dvoru, niti je aga, a ako i Kadiju odbije, onda znaju da neće nikoga. Hasanaginica napokon pristaje, na veliku radost Hate i Aiše, koje joj odmah daju razne poklone od zlata i dukate. Zarifhanuma, Hata i Aiša odlaze u kuću, a Hasanaginica ostaje u dvorištu iščekujući Kadiju kako bi nasamo razgovarali.
Prizor drugi
Sultanija se uz pomoć Husejina iskrala iz kuće Hasanage kako bi posjetila majku. Hasanaginica je oduševljena posjetom i traži od Sultanije da joj ispriča kakva je situacija na dvoru age Hasanage i kako su njena ostala djeca. Sultanija prepričava kako je aga Hasanaga zatvoren u svoju sobu otkad je Hasanaginica otišla te je svako malo pozove kako bi mu potvrdila priču da je Hasanaginica htjela umrijeti za njega. Sultanija je uvjerena kako će se njen otac uskoro javiti Hasanaginici, kad više ne bude mogao podnijeti tugu i kad uspije prijeći preko svog ponosa. No Hasanaginica naglašava kako nema više vremena jer je ona isprošena. Iako je shvatila da ju je aga Hasanaga potjerao jer je mislio da je uvrijedila njihovu ljubav, ona brani Sultaniji da išta prenese ocu jer je sad već kasno. Sultanija moli majku da pođe s njom kući i sve kaže Hasanagi, ali njen trud je uzaludan. Majka je šalje kući i moli je samo ocu neka prenese vijest da je zaručena.
Prizor treći
Spušta se večer. Hasanaginica je još neko vrijeme pogledom pratila kćer Sultaniju i nakon toga se zaputila natrag u dvorište. Uskoro dolazi i Imoski kadija, u rukama držeći malu bisernu tamburu. U ovom prizoru saznajemo da su se Imoski kadija i Hasanaginica poznavali i družili dok su bili djeca. Imoski kadija priznaje Hasanaginici kako je od djetinjstva nije prestao voljeti. Iako je sad već mogao imati ženu, nije nikako uspio nju zaboraviti. Hasanaginica mu priznaje kako ona nikada neće u potpunosti moći biti samo njegova jer svoju djecu neće nikad moći zaboraviti. Jednako tako ne može zaboraviti niti agu Hasanagu, kojega je voljela zadnjih šesnaest godina. Unatoč očitoj ljubavi Hasanaginice prema Hasanagi, Imoski kadija je uvjeren kako će se jednog dana javiti ljubav između njega i Hasanaginice. Spreman je čekati taj trenutak i pritom cjelivati rane Hasanaginice.
Prizor četvrti
Svi su se okupili u dvorištu kako bi proslavili nove zaruke. Prema dogovoru svatovi će doći po Hasanaginicu za tjedan dana, u petak. Prosci odlaze, a Hasanaginica i njena majka odlaze natrag u kuću.
Prizor peti
Zarifhanuma objašnjava Hasanaginici kako će s vremenom zaboraviti sadašnju bol, no Hasanaginica samo želi biti sama, zbog čega zamoli majku da je ostavi nasamo.
Prizor šesti
Hasanaginica sjedi sama u tišini i u tuzi i očaju zaziva agu Hasanagu.
Čin treći. Muška odaja u kuli Hasanaginoj.
U trećem činu fokus drame ponovo je prebačen na Hasanagin dvor.
Prizor prvi
Mrkog izraza lica Hasanaga leži na sagu i puši lulu. Pokraj njega je ropkinja Vlahinja koja u tišini promatra Hasanagu i svako malo poljulja krevetić s malim “begovićem”, najmlađim Hasanaginim djetetom. Vlahinja pokušava pjesmom oraspoložiti agu Hasanagu, ali Hasanaga je ljutito odbija. Nimalo obeshrabren Hasanaginim lošim raspoloženjem, Vlahinja nastavlja dalje razgovor i spominje kako su jutros našli jednu ropkinju mrtvu. Netko ju je bacio niz kulu. Hasanaga hladnokrvno odgovara kako je on to učinio jer ga je dočekala u ložnici Hasanaginice i rekla da mu je ona sad kao žena, njegova aginica.
Vlahinja se nakon toga pita zašto onda i nju nije ubio jer ju je par puta nazvao svojom ženom, no aga Hasanaga odbija to priznati, navodeći kako je ona to samo sanjala. Izazvana Hasanaginom hladnoćom, ropkinja Vlahinja reagira burno i priznaje kako voli agu, kako želi biti njegova žena, ali ne može podnijeti činjenicu da je ona njemu samo zamjena za Hasanaginicu. Hasanaga pritom odbacuje njene riječi, smatrajući ih djetinjim ponašanjem. Aga smatra da Vlahinja nikako ne može znati što je to prava ljubav. U očaju Vlahinja prijeti da će se probosti nožem jer ne može podnijeti Hasanagino bezosjećajno ponašanje i manjak njegove ljubavi. Kako bi popravio situaciju Hasanaga je tješi riječima da je voli. Ipak je ona njegova najdraža ropkinja. Također joj govori kako se ne mora brinuti zbog Hasanaginice jer ga ona nije znala voljeti onako kako je njemu trebalo. Znatno oraspoložena Vlahinja pjeva Hasanagi, ali njemu nijedna pjesma nije dovoljno dobra pa zapjeva sam svoju pjesmu, kojom se razotkriva i suptilno priznaje Vlahinji kako su njegove misli ipak još uvijek vezane samo uz Hasanaginicu.
Hasanagina pjesma ovdje služi kao prekretnica u kojoj on drugima, ali i sebi samom priznaje kako je učinio pogrešku. Sad shvaća kako je njega Hasanaginica stvarno poznavala i voljela, ali on nju nije. Ljutito tjera Vlahinju od sebe i šalje ju po Ummihanu.
Prizor drugi
Meho i Ahmed su se došli igrati u očevu sobu, ponijeli su dijelove razbijena posuđa što će im poslužiti kao pribor za kuhanje.
Prizor treći
Ummihana je zabrinuta za svog sina jer ne izlazi iz svoje sobe, pa ga želi ponovo oženiti. Hasanaga se smije na taj njen prijedlog i optužuje je kako je ona prva počela govoriti protiv Hasanaginice i tako njega navela da o njoj loše misli. Sad nije siguran u svoju odluku da protjera Hasanaginicu. Hasanaga je uvjeren kako je Hasanaginica poslušala njegovu zapovijed i otišla samo zbog toga što su tamo bili njegova majka i beg Pintorović te Hasanaginica nije imala izbora nego pokazati ponos. Ummihana mu savjetuje da ode posjetiti Hasanaginicu ako je još uvijek toliko voli. Hasanaga tada priznaje svojoj majci kako je jednu noć odjahao do njene kuće, ali se u zadnji tren predomislio i vratio se natrag jer je još jednom pobijedio njegov ponos. Sav ushićen spoznajom da ga Hasanaginica voli i kako je on kriv za cijelu situaciju, objavljuje majci da će ići kod Hasanaginice u prošnju. Majka ga zaustavlja jer je prekasno i prenosi mu vijest kako se Hasanaginica prije tjedan dana zaručila i danas se udaje. Ta novost ponovo obeshrabruje Hasanagu koja sad ponovo sumnja u ljubav Hasanaginice.
Prizor četvrti
Hasanaga doziva Sultaniju iz dvorišta kako bi mu prepričala njen susret s Hasanaginicom. Sultanija pokušava uvjeriti oca kako ga Hasanaginica još uvijek voli, ali on svaku ljubavnu izjavu Hasanaginice izvrće i smatra prijetvornom. Čuje se glazba i topot konja u blizini. Sva su se djeca nakupila oko prozora kako bi vidjeli svatove. Sultanija i Fata uz očevo dopuštenje odlaze do ulaza u dvorište, kako bi bolje vidjele majku, a Hasanaga pokušava prikriti svoj nemir.
Prizor peti
Svatovi se zaustavljaju ispred Hasanagine kuće. Djeca uzbuđeno dozivaju svoju majku. Hasanaginica ulazi u dvorište i Hasanagin dvor.
Prizor šesti
Hasanaginica na rubu suza grli i ljubi svoju djecu. Hasanaga neko vrijeme šuti i promatra Hasanaginicu, ali zatim joj počne otimati djecu iz naručja. Hasanaginica sva očajna klone i počne ridati, na što se Hasanaga malo smiri i sažali nad njom.
Prizor sedmi
Svatovi dozivaju Hasanaginicu, na što se ona trgne i počne se pripremati za odlazak. U tom trenutku Hasanaga joj govor kako joj je srce od kamena, što u Hasanaginici izazove burnu reakciju. Hasanaginica se zaleti prema agi Hasanagi i pita ga voli li je, na što Hasanaga odgovara potvrdno. Hasanaginica je u tom trenutku pala u naručje Hasanagi mrtva. Svi su u šoku, a Hasanaga govori kako je umrla od ljubavi. Hasanaga se oprašta od Hasanaginice i moli je za oprost.
Likovi: Aga Hasanaga, Hasanaginica, Sultanija, Fata, Meho, Ahmed – njihova djeca, beg Pintorović – brat Hasanagičin, Zarifhanuma – Hasanagičina majka, Ummihana – Hasanagina majka, Imoski kadija, tetka Hata, tetka Aiša, Ibrahim, Husref – Kadijina rodbina, ropkinja Vlahinja, Latifa – sluškinja kod Zarifhanume, Husejin – stari Hasanagin sluga
Analiza likova
Hasanaginica – vitka, lijepa i mlada žena. Ima 32 godine, blijedo duguljasto lice i bijele ruke. Neizmjerno voli svoju djecu i muža agu Hasanagu. Dolazi iz čestite obitelji koja cijeni prije svega ponos, što joj kasnije otežava pomirenje s agom Hasanagom. Iako voli muža, zbog svog brata bega Pintorovića, kako ne bi osramotila svoju obitelj, odbija pokazati svoju nježnu stranu Hasanagi, u trenutku kad je to od iznimne važnosti. Također je spremna prihvatiti žrtvu i udati se ponovo, samo kako bi zadovoljila svoju majku i brata.
Hasanaga – krupan, visok čovjek. Ima crne brkove i bradu te oko 50 godina. Gotovo svi likovi osim Hasanaginice ga smatraju silovitim muškarcem koji misli da se može ponašati prema drugima kako hoće. Kada je u pitanju Hasanaginica, tada se u njemu lome njegov snažan ponos i velika ljubav koju prema njoj osjeća. Podložan je utjecaju drugih, pa je zbog riječi njegove majke počeo sumnjati u ljubav Hasanaginice. Na kraju mu njegove sumnje i ponos oduzimaju Hasanaginicu zauvijek.
Sultanija – djevojka od 16 godina. Kćer age Hasanage i Hasanaginice. Ima bujnu svijetložutu kosu. Blagost i razumnost joj se mogu iščitati na licu. Pokazuje veliku razinu osjećajnosti i empatije kada joj se majka nađe u neprilici i pokušava sve učiniti kako bi joj pomogla. Također pokazuje i kako je hrabra kada se jedne noći iskrada iz svoje kuće,kako bi posjetila majku nakon što je protjerana iz kuće age Hasanage.
Sluga Husejin – starac sa sijedom i rijetkom čupkastom bradom. Većinu vremena provodi u društvu s djecom posebno s malim Ahmedom. Iako je sluga Hasanagi pokazuje veliku naklonost prema Hasanaginici kada ona sazna loše vijesti. Vjeran je i pošten. Pomaže Sultaniji da se iskrade iz kuće kako bi mogla posjetiti majku.
Beg Pintorović – brat Hasanaginice. Ima 40 godina i koščato, mirno i odlučno lice s jakim brkovima i živim očima. Odmah stiže kad čuje da je sestri potrebna pomoć, ali bitnije od sestrine tuge mu je ipak održati netaknutom čast njihove obitelji.
Imoski kadija – prijatelj Hasanaginice iz djetinjstva. Ima oko 30 godina i sudac je, ali je usto i jako dobar glazbenik. Voli Hasanaginicu još od djetinjstva i spreman je čekati na nju koliko god je potrebno. Susretljiv je i razuman.
Bilješka o autoru
Milan Ogrizović hrvatski je književnik, ali i političar. Autor nije doživio duboku starost. Rođen je u Senju 11. veljače 1877., a umro u Zagrebu 25. kolovoza 1923. godine.
Školovao se u Zagrebu gdje je završio klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu. Profesionalnu karijeru ostvaruje kao profesor u srednjoj školi. Radio je kao lektor Hrvatskog zemaljskog kazalište i bio profesor u glume. Bio je i dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Neko vrijeme bavio se književnom, ali i glazbenom kritikom. Bio je jedan od onih koji je vrlo rano prepoznao književni talent Miroslava Krleže i Antuna Gustava Matoša, te je najavio njihov značaj dok su oni tek krenuli sa svojim stvaranjem.
Milan Ogrizović je pisao gotovo sve književne izričaje: pjesme, novele, drame i crtice, te operna libreta. Napisao je tragični igrokaz o životu Vatroslava Lisinskog, pod nazivom “Nepoznati” i prvenstveno je bio dramski pisac, izuzetno značajan za hrvatsku modernu. Bio je jedan od naših najizvođenijih dramatičara. Posebno se ističe njegova “Hasanaginica”, napisana 1907. godine, koja se desetljećima izvodila, a za koju je dobio i Demetrovu nagradu. Njegova prva drama bila je “Dah”, čija praizvedba se odigrala 1901. godine.
Ostale poznate drame su mu jednočinke “Proljetno jutro”, “Ljetno popodne”, “Jesenje veče” i “Zimska noć”, zatim drame “Banović Strahinja”, “Objavljenje”, “Smrt Smail-age Čengića” i “Vučina”.
Napisao je 1907. naturalističku povijesnu dramu Prokletstvo, u suradnji s Milčinovićem. Ta drama bila je cenzurirana i zabranjena, pa se njena praizvedba odigrala tek 1965. godine.
Svoje novele Ogrizović je objavljivao u časopisima, pisao je i satire, ali je ipak ostao najzapamćeniji po svojim dramama i kazališnom radu.
Nema komentara :
Objavi komentar