Robinson Crusoe pripada vrsti pustolovnog romana, a neki ga čak smatraju začetnikom te vrste romana. Radi se o izmišljenoj autobiografiji engleskog brodolomca koji je 28 godina svog života proveo na tropksom otoku gdje je doživio razne pustolovine. Roman je objavljen 1719. godine i odmah je postigao velik uspjeh. Do današnjih dana roman je ostao svjetski slavan, a mnogi pretpostavljaju kako je Daniel Dafoe napisao priču prema istinitom događaju.
Smatra se kako je knjiga napisana na temelju stvarnih događanja koje je proživio Alexander Selkirk. Radi se o škotskom moreplovcu koji je četiri godine proveo na tihooceanskom otoku, a čileanske vlasti su ga preimenovale u poznato ime Robinson Crusoe.
Roman je priča o snazi čovjekova duha u usporedbi s prirodom. Tema je preživljavanje brodolomca na pustom otoku, njegova nesvakidašnja upornost i borba za opstanak. U fabuli je uočljiva borba čovjeka s prirodom, a pisac je dao točne vremenske odrednice radnje. Smjestio ju je u sredinu 17. stoljeća kako bi pojačao vjerodostojnost priče.
Kratak sadržaj
Robinson Crusoe se rodio 1632. gdine u gradu Yorku kao treći sin, a kako nije izučio skoro nikakav zanat već je od rane faze svog djetinjstva počeo razmišljati o pustolovinama i istraživanju drugih svjetova. Otac mu je stekao veliki imetak baveći se trgovinom, zbog čega je obitelj pripadala srednjem staležu.
Robinson Crusoe imao je dvojicu braće. Jedan brat mu je poginuo, a drugi je nestao. Crusoe je živio u Engleskoj i kako nije znao niti jedan drugi posao, otac ga je zamolio da krene raditi kao trgovac i tako naslijedi dio posla koji je on radio. Otac i mati su nastojali prokazati mu sve opasnosti mornarskog života, pokušavajući ga upozoriti da taj poziv može značiti propast, ali što su ga više uvjeravali to je Robinson više želio krenuti na putovanje.
Djetinjstvo mu je proteklo u promatranju brodova i kako mu je želja oduvijek bila zaputiti se u nepoznato pristao je i krenuo raditi posao trgovca i moreplovca. Tako se jednog dana zaputio na pučinu. Prvo putovanje je bilo strašno i Robinson se predomislio i shvatio kako posao moreplovca ipak nije za njega te kako će tražiti oca za oprost. Ali kada se oluja smirila i plovidba postala opet ugodna Robinson je zaboravio na svoju odluku i nastavio putovanje.
Željan novca i slave Robinson se zaputio prema Gvineji s namjerom da trguje. Bilo je to jedino uspješno putovanje kada je zarađeni novac uložio u trgovačku robu. Zbog spomenutog uspjeha ponovno je krenuo na putovanje, ali ovog puta prema Africi, ali tada je brod bio napadnut od gusara. U zarobljeništvu je proveo više od dvije godine, a nakon toga je uspio pobjeći malim čamcem zajedno s jednim dječakom. Nakon trideset dana plovidbe spasio ih je portugalski brod koji je plovio za Brazil.
Kapetan je bio ljubazan i pomogao Robinsonu, a nakon što su stigli u Brazil kapetan je Robinsona preporučio prijatelju koji je imao plantažu šećera. Kupio je neobrađenu zemlju i napravio plantažu šećerne trske. Nakon četiri godine nemirna ćud povukla ga je opet na more i tako je nakon što je osigurao da ne izgubi plantažu krenuo na put. Poslije dvanaest dana mirne plovidbe brod je uletio u oluju. Pokušali su se spasiti tako što su se ukrcali u pomoćni čamac, ali od jedanaestorice putnika spasio se samo Robinson.
Našao se na pustom otoku, taj trenuak nije znao gdje se nalazi, bilo mu je samo važno da se spasio. Valovi su ga odbacili na usamljeni otok gdje je počeo sam živjeti. Kada je završio na otoku počeo je tražiti sklonište i našao pećinu u kojoj je počeo raditi kalendar kako bi mogao znati koja je godina i dani u mjesecu.
Počeo je izrađivati sam svoju odjeću, odnosno sve stvari koje su mu bile potrebne nakon što su njegove počele propadati. Nekoliko puta je radio čamac i pokušavao pobjeći, ali mu to nikako nije polazilo za rukom. Tijekom neuspješnih pokušaja odlaska s otoka uletio je u oluju i jedva se izvukao. Nažalost brod koji se našao u blizini otoka nije dobro prošao i svi koji su bili na njemu su potonuli. Uspio se spasiti samo pas kojem je Crusoe dao ime Jack.
Crusoe je otkrio da na otoku ima mnogo divljih koza, a uz malo lukavštine naučio je loviti. Da ne izgubi pojam o vremenu napravio je kalendar i nožićem bilježio vrijeme na drvenom križu, koji se nalazio na obali. Da bi se zaštitio od kiše napravio je krov i šator prekrio ga granama. Napravio je stolice i stol te počeo voditi dnevnik. Kako je imao mnogo vremena Crusoe je napravio razno oruđe, a savladao je i umijeće pečenja zemljanog posuđa. Sve mu je to pomagalo da ne poludi.
U sljedeće četiri godine Robinson je uspio uzgojiti žito i rižu kako bi imao i za sjeme i za hranu. Nakon što se pobrinuo za hranu i nastambu krenuo je istraživati otok i otkrio kako na otoku ima i kornjača. Kako nikada nije odustao od odlaska izgradio je i čamac, ali je čamac bio pretežak i nije ga mogao porinuti u vodu, pa je napravio kanu s kojim je htio oploviti otok. Ali kada ga je odnijelo na otvoreno more skoro je nastradao i tako je u desetoj godini odustao da otplovi s otoka.
U jednoj od šetnji otokom, nakon nekoliko godina boravka, Crusoe je čuo buku i vidio čovjeka kojeg su pokušavala uloviti dva ljudoždera. Crusoe ga je spasio, a kako je to bilo na petak, nazvao ga je Petko. Nakon nekoliko mjeseci, na njihov su otok došli gusari koji su zarobili brod i kapetana tog istog broda. Crusoe je oslobodio brod i kapetana za kojeg se kasije ispostavilo da je Petkov otac.
Robinson se nakon toga brodom vratio u Englesku. Kada je napokon uspio doći do oca saznao je kako mu je majka umrla. Petko koji nije navikao na zimu i snijeg iznenadio se vremenskim nepogodama, a Crusoe mu je pomogao da se navikne. Na kraju su odlučili zajedno živjeti.
Bilješka o autoru
Daniel Defoe rođen je 1659. godine u Londonu. Bio je engleski pisac i novinar, a najveću je slavu stekao svojim romanom “Robinson Crusoe”. Roman se popularizirao u Velikoj Britaniji i među osnivačima engleskog romana. Ni do danas roman nije izgubio na svojoj privlačnosti i zanimljivosti.
Temeljna osobina Defoevog pianja jest jednostavnost i sažetost. Stvarao je priču običnim, tečnim jezikom kao da doslovno bilježi nečije pričanje. U njegovim je romanima naglašena poučnost, odnosno svaki roman ima svoju pouku. Defoe je napisao više od 500 djela, brošura i časopisa o mnogobrojnim temama. Objavio je oko 400 knjiga s različitih područja zemljopisa, zločina, ekonomije i psihologije.
Pisao je političke pamflete kao što je “Pravi Englez” iz 1701. godine. Dvije godine kasnije je uhićen i odveden u Newgate zbog knjige “Najkraći postupak s otpadnicima” u kojoj je prikazao ironiju spram Anglikanske crkve. Umro je 16. travnja 1731. godine.
Nema komentara :
Objavi komentar