Tolstoj - ANA KARENJINA

-ŽIVOTOPIS:
 Lav Nikolajevič Tolstoj ruski je pisac, jedan od najvećih pisaca u doba realizma. Rođen je 1828. godine. Bavio se pedagoškim radom, uzdizanjem seljaka, a također se posvećuje svojoj obitelji i književnom radu. Prvi je kratki roman izdao 1863., a zvao se ''Kozaks''. Nakon toga su uslijedili mnogi romani. ''Anu Karenjinu'' napisao je između 1875. i 1877. Bio je jedan od najvećih mislioca svoga vremena. Tolstojev bogati književni rad i ideologija značajno su utjecali na europsku misao i književnost u završnici 19. i na početku 20. stoljeća. Umro je 20. studenoga 1910. godine. U svojim je romanima ''Rat i mir'' i ''Ana Karenjina'' dao široku epsku viziju Rusije u doba rata, u doba mira, prikazao probleme čovjeka u raznim životnim situacijama iznio realistički vjernu sliku ruskog društva i umjetnički uobličio svoje ideje, stvorivši tako romane koji su po snazi epskog zamaha ostali do danas nenadmašeni u ruskoj književnosti. 

-KNJIŽEVNI ROD: epika 

-VRSTA DJELA: roman 
-VRSTA ROMANA: Prema načinu izgradnje sižea, ''Ana Karenjina'' je primjer paralelnog romana - građen je tako da se nekoliko fabularnih nizova razvija usporedno (npr. ljubav Levina i Kitty te   Ane i Vronskog).  
-VRIJEME RADNJE: 70-ih godina 19. stoljeća
-MJESTO RADNJE: Moskva, Petrograd
-TEMELJNI PROBLEM: problem braka 
-MOTO: Moto je romana ''Osveta je moja i ja ću je vratiti'' uzet iz Biblije i govori nam da čovjeku osveta donosi nesreću, a jedini je koji ima pravo na nju Bog. 
-STIL: U romanu se isprepliću dvije osnovne radnje (Ana - Karenjin - Vronski i Levin - Kitty), pojavljuje se mnoštvo sporednih likova što pridonosi uvjerljivosti i kompleksnosti djela. Mnoga se poglavlja romana ne drže osnovne radnje te roman obiluje dijelovima koji bi mogli stajati samostalno. Tolstoj je u ovom romanu prikazao rusko visoko društvo, koje je u potpunosti osudio odnoseći se prema pripadnicima aristokracije s ironijom i prijezirom.

 -KARAKTERIZACIJA LIKOVA:

 ANA KARENJINA: Na početku, Ana je prelijepa i šarmantna, uzorna majka, žena državnog službenika. Svu je svoju ljubav usmjerila na sina. Slijedeći srce Ana ostavlja muža, položaj, ugled i sina. Optužuje Vronskog za najveći moralni prekršaj - kršenje majčinske dužnosti. Postaje opsjednuta o Vronskovoj nevjeri te gubi ljubav. Na kraju spoznaje da je ljubav prolazna i odlučuje sve prekinuti. Bacanjem pod vlak Ana prekida svoj život i ostavlja svoje ljubljene u velikoj tuzi. Brak se između Karenjina i nje temelji na poštovanju. Ana živi u iluziji sretnog braka posvećujući svu pažnju sinu, a tu iluziju ruši Vronski. Ana prema Vronskom osjeća istinsku ljubav. Ona odlučuje ostvariti svoju osobnu sreću, žrtvuje ugled, napušta muža i sina. U početku osjeća sreću i potpunu ispunjenost uzvraćenom ljubavlju, ali joj vremenom sve više nedostaje sin i počinje joj smetati izoliranost od društva. Sve je razdražljivija, razdiru je sumnje u Vronskoga, oni se udaljuju i Ana postaje nesretna. Na kraju bira smrt kao jedini izlaz. ''... ne samo zbog toga što je bila veoma lijepa, ne zbog one finoće i skromne gracije što se zapažala u cijeloj njenoj pojavi, nego zbog toga što u izrazu milolika lica, kad je prošla mimo njega, bijaše nešto naročito umiljato i nježno.'' ''Blistave, sive oči što su se od gustih trepavica činile tamnijima, prijateljski se, pažljivo zaustave na njegovu licu, kao da ga je prepoznavala pa odmah prijeđoše na gomilu što se približavala, kao da nekoga traže.''
 ALEKSEJ VRONSKI: Pružao je svu svoju ljubav i potporu Ani, čak se zbog nje i odrekao vojničke karijere prije odlaska u Italiju. Bio je žrtva, podnio je gorčinu poraza. Njegova je najveća krivica u tome što je obećao ono što nitko ne može ostvariti - DA ĆE ČAHURA LJUBAVNOG ZANOSA TRAJATI VJEČNO. Vronski je za vezu s Anom žrtvovao karijeru, ali mu vremenom društvo i karijera počinju nedostajati. ''Vronski, to je jedan od sinova grofa Kirila Ivanoviča Vronskoga i jedan od najljepših uzoraka zlatne mladeži petrogradske. Upoznao sam ga u Tveru, kad sam ondje služio, a on je dolazio na novačenju regruta. Silno je bogat, lijep, velike veze, krilni pobočnik, a ujedno vrlo drag, dobar momak.'' 
 KARENJIN: Karenjin je hladan, racionalan, važan mu je ugled u društvu i zato je spreman ostati s Anom usprkos preljubu. Svoju plemenitost pokazuje opraštanjem i spremnošću da prihvati Aninu kćer. 

-ANALIZA JEZIKA I STILA: - epiteti: sukneni zastori, crne vragoljaste oči, sivi kućni haljetak, kozičavo lice, sijede kose, lijep i čitki rukopis, sedefna školjka - usporedbe: kao i uvijek, kao da joj je tjelesna bol prouzročila taj krik 


-KRATAK SADRŽAJ: 

Ana Karenjina je žena visokog državnog službenika Alekseja Karenjina. Njihov je odnos korektan, ali bez emocija. Roman počinje Aninim dolaskom u dom Stive Oblonskog, Anina brata. Stivina je žena Doli baš saznala da ju muž vara, te to izaziva razdor u obitelji. Ana uskače kao diplomat i uspijeva izgladiti situaciju. Ana upoznaje Vronskog, koji ne taji svoje osjećaje, ali ona se boji veze i vraća se u Moskvu. Vronski se po prvi put ozbiljno zaljubio, te ju prati. Oni se počinju redovito viđati, te se Anin muž pobuni protiv toga. Unatoč tome, Ana se nastavlja sastajati s Vronskim i uskoro zatrudni. Vronskom to otkrije neposredno prije konjičke utrke i on umalo pogiba. Njezina je uplašena reakcija javno pokazala njene osjećaje i mužu priznaje svoju ljubav. On traži samo formalni brak, te udaljava Vronskog od Ane. Ana rađa i u bunilu traži muža oprost. On joj oprašta i prihvaća dijete. Kada se oporavila, Ana se vratila Vronskom i, kako joj muž ne želi dati sina, uzima kćerku i s Vronskim odlazi u Italiju. Kada se vratila, ulazi u kuću gdje doznaje kako je službeno mrtva. Pokušava se s Vronskim uklopiti u društvo koje ih ne prihvaća, te zato odlaze na selo. Tu Vronski žrtvuje karijeru zbog Ane i postaje mrzovoljan zbog toga. Posebno ga muči to što se njegovo dijete zove Karenjin, te traži od Ane da se rastavi. No muž joj ne želi dati rastavu. Ana se sve više otuđuje od Vronskog i na kraju se baca pod vlak, a Vronski se prijavljuje u vojsku, te odlazi u rat. Levin je seoski veleposjednik, jednostavan čovjek, koji voli prirodu i Kiti. Kiti pak gleda Vronskog i kada Levin napokon skupi snagu da ju zaprosi, ona ga odbija. Kada shvaća da je Vronski potpuno nezainteresiran za bilo kakvu ozbiljniju vezu, ona se razboli i odlazi u njemačke toplice, gdje se oporavlja. Nakon povratka Levin ju ponovo prosi i ona se udaje za njega. Njihov brak je čvrst i postojan. Žive u miru i sreći, a zadnja poglavlja knjige posvećena su Levinovim religioznom uvjerenjima.