Unutar zbirke bajki Priče iz davnina nalazimo njih nekoliko a mi ćemo predstaviti one najpoznatije koje su se usadile u um svih generacije koje su ih čitale. Biti će prepričane bajke: Kako je Potjeh tražio isitnu, Šuma Striborova i Ribar Palunko i njegova žena. Ove bajke nastale na temalju kombinacije mašte autorica u njima mješa stvarno i nestvarno.
Kako je Potjeh tražio istinu
Na jednoj bukovog gori živio je starac Vjest sa tri unuka Marunom, Ljutišom i Potjehom. Iako su već izgledom bili odrasli moci istodobno su bili neiskusni i strašljivi. Nisu znali baš ništa o svijetu i njegovim pojavama pa tako ni razlučiti dobro i zlo. Jednoga dana djed ih je poslao u šumu po med . Bilo je mračno i počeli su pjevati pjesmu Svarožiću kako bi im donio svijetlo.
Tokom pjesme ne samo da je Svarožić donio sunce nego im se i ukazao. Poveo ih je u skutima svoga plašta i pokazao im čitav veliki svijet ali i napomenuo kako ne smiju napustiti djeda dok mu ne vrate svu pruženu ljubav. Nakon nekog vremena Svarožić ih je vratio na goru s koje ih je uzeo, ali momci su zaboravili njegove riječi.
No u šumi nije boravio samo dobri Svarožić već i zloduh Bjesomar koji se želio rješiti djeda, jer je djed svakodnevno brinuo da se sveti oganj ne ugasi. Unuci su se vratili do djeda i ispričali mu svoj susret sa dobrim Svarožićem i kada ih je djed upitao šta im je Svarožić savjetovao Bjesomar je poslao tri bijesa, za svakoga po jednog koji će ih nagovoriti da kažu djedu neisitinite stvari. Marun i Ljutiša si slagali djedu, ali Potjeh je volio istinu i reko djedu da se ne sjećaju što im je Svarožić rekao.
Bjesomar se strašno naljutio na trćeg bijesa koji nije uspio Potjeha natjerati na laž i poslao ga je nazad sa prijetnjom da mora učiniti sve što može samo da se Potjeh nebi nikada sjetio istine. Potjeh je otišao u šumu, sjeo i pokušao se sjetiti istine. Čim bi mu neka misao pala na pamet, bijes koji se vratio ga je počeo ometati. Za to vrijeem Marun je počeo trčati za bogatstvom a Ljutiša za snagom i oružjem. Djed ih je sve manje viđao i zanemarivali su ga.
Starac je bio tužan što njegov Potjeh odlazi u potragu za istinom. Bilo bi mu draže da je momak ostao s njim pa makar se nikada ne dosjetio Svarožićevih riječi. Potjehova muka tako je trajala dugo, bijes ga je ometao, priječio mu se na putu i nije mu dupuštao da sazna istinu. Sjedio je na kamenitoj zaravni u blizini zdenca i neprestano mozgao. Bijesu je dozlogrdilo i jedne večeri došapne potjehu da je prošlo mnogo vremena i da je moguće da je djed već mrtav i Potjehu se stegne srce.
Bijesovi druge dvojce braće, Maruna i Ljutiše u međuvremenu su preuzeli nad njima takvu kontrolu da su im čak uspjeli usaditi ideju kako im djed samo smeta i da ga se trebaju riješiti. Tako je i bilo. Zatvorili su kolibu, čvrsto klinom zatvorili vrata i potpalili je. Nisu željeli gledati kako im djejd gori i pobjegli su u planinu.
U tome trenu zabrinutom Potjehu ukazuje se Svarožić i napominje mu ponovo kako je trebao ostati uz djeda. Potjeh presretan, jer je našao svoju istinu, odlazi do zdenca kako bi se umio prije no što krene djedu. No noga mu se okliznula, pao je u zdenac i utopio se. Njegov bijes je shvatio da niakda više neće imati ovako lagodan život kakav je imao uz Potjeha i krene plakati.
Marun i Ljutiša su baš krenuli nazad prema djedovoj kolibi i kada su njihovi bjesovi, koji ih inače nikada nisu napuštali, čuli plač trećega bijesa, krenuli su mu pomoći i po prvi puta u dugo vremena napustili dvojcu braće. Slobodni od svbojih bijesova nakon digo vremena braća se osvijeste. Shvatili su što su učinili i požurili su do kolibe spasiti djeda. Izvukli su ga u zadnji tren i on im je oprostio sve što su učinili dok su njima upravljali bijesovi.
Obavijestili su ga o smrti voljenog Potjeha i djed ih povede u šumu putem kojim nikada prije nisu krenuli. Djed je bivao sve slabiji, no odjednom im se na putu ukažu Svarožićevi dvori. Na stubama je sjedio Potjeh i gorko plakao jer ga Svarožić nije puštao u dvor pošto se ogriješio o djeda.
Djed je poslao Maruna i Ljutišu natrag na bukovu goru, zagrlio potjeha i zajedno su ušli u Svarožićeve dvore kada su se vrata napokon otovrila. Svarožić ih je radosno posjeo do sebe i svuda oko njih nalazili su se sjajni i plemeniti gosti. Marun i Ljutiša su imali obitelji i sretno živjeli na brdu. Imali su naraštaje djece koje su dobro odgojili i svi su se brinuli za djedov sveti oganj i održavali ga na životu.
Zloduh Bjesomar bio je poražen jednim čestitim momkom koji je žrtvovao svoj život u potrazi za istinom. Da tako nije bilo bjesovi nikada nebi napustili njegovu braću i sveti oganj bi bio ugašen.
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: bukova gora, kamena zaravan sa zdencem, Svarožićevi dvori
Likovi: Vjest, Vjestovi unuci Ljutiša, Marun i potjeh, Bjesomar, Svarožić, bjesovi
Nema komentara :
Objavi komentar