Alisa je pravi primjer književne priče u kojoj logika skoro i da ne postoji, zbog čega je postala popularna ne samo kod djece nego i starije populacije. Knjiga je poslužila kao inspiracija za brojna kazališna i filmska djela.
Kratak sadržaj
Priča počinje pravim ljetnim danom kada su se dvije sestre zabavljale tako što je starija mlađoj čitala knjigu. Alisa je bila mlađa sestra koja je dok joj je sestra čitala zanimljivu priču, popela na drvo, zaspala i počela sanjati zanimljiv san. Ubrzo se pred djevojkom pojavio Bijeli zec, koji je odjeven u hlače i majice u ruci držao sat. Činilo se kao da se negdje žuri i ubrzo je nestao u rupi.
Alisa je odmah krenula za njim i našla se u sobi gdje su stvari letjele. Kako se spuštala tako je vidjela zeca da prolazi kroz jedna vrata, ali nažalost kada je napokon došla do vrata kroz njih nije bilo moguće proći jer su bila mala. Vrata kroz koja je htjela proći osim što su bila malena za nju, bila su i zaključana. Na stolu je tada primijetila stol na kojem se nakazio ključ od zlata. Pokušavala je otvoriti vrata, ali ili je otvor za ključ bio velik ili je ključ bio malen. Tako se ni jedna vrata nisu mogla otvoriti.
Onda je Alisa primijetila zavjesu iza koje su se nalazila mala vrata koja je mogla otvoriti uz pomoć ključa. Od silne znatiželje da vidi što se nalazi iz vrata pogleda kroz otvor i ugleda prekrasan vrt. Željela je ući u vrt kakav nikada prije nije vidjela, ali su vrata bila tako mala da joj ni glava nije mogla proći. Opet se vratila stoliću na kojem se nalazio ključ ne bi li ušla kroz ta vrata i tada je pronašla bočicu na kojoj je pisalo “Popij me”.
Djevojčica je bila oprezna i prvo je provjerila sa svih strana ne piše li negdje otrov. Kada se uvjerila da je tekućina bezopasna otpila je prvo nekoliko gutljaja, a zatim sve više jer je napitak bio zaista ukusan. Odjednom se smanjila toliko da je mogla proći kroz željena vrata. Čim je stigla do vrata sjetila se da nema ključ, ali on je bio na visokom stolu do kojeg Alisa više nije mogla dosegnuti. Ispod stola je ugledala staklenu kutiju u kojoj se nalazio kolačić. Na njemu se nalazio natpis “Pojedi me”.
Odlučila je pojesti kolač do kraja, ali nije se ništa dogodilo. Tada se pojavio Bijeli zec koji se uplašio kada ju je vidio. Ponovno se smanjila, pala u bocu vode i prošla dalje kroz ključanicu. Pred njom su se tada izmjenjivale razne slike, pa je vidjela orla koji puši lulu, blizance, školjke… Odjednom iz šume dotrči sluga i pokuca na vrata koja otvori okruglog lica, što je podsjećalo na žabu. Sluga iz šume je nalikovao na ribu. Predao je pismo drugom i rekao kako kraljica zove Vojvotkinju na kriket. Predao je pozivnicu nakon čega su se poklonili jednom drugom.
Alisa je tada prišla vratima i pokucala, a s druge strane ju je dočekao sluga. Nije trebalo dugo da Alisa napokon uđe, a kada je prošla kroz vrata ugledala je Vojvotkinju kako sjedi usred kuhinje i ljulja bebu. Odmah nakon što je ušla u kuhinu počela je kihati, a nije kihala samo ona nego i Vojvotkinja. Mačak je bio jedini koji nije kihao. Vojvotkinja je zamolila Alisu da pripazi na dijete i mačka koji se cijelo vrijeme samo smijao.
Kada je primila bebu primijetila je koliko čudno izgleda. Imala je nos nalik na njušku, a nakon dužeg gledanja shvatila je kako se radi o svinji. Alisa je tada zamolila mačka da joj pokaže kako da ode, a mačak joj je rekao da na desnoj strani živi Šeširdžija, a na drugoj strani Kunić. Mačak joj je poručio kako su obojica ludi baš kao on, ali i Alisa. Ona to nije htjela prihvatiti, ali mačak je rekao da inače ne bi došla tako daleko da je normalna. Djevojka je odlučila krenuti dalje prema Kuniću čija je kuća imala dimnjak poput zečjih ušiju, a krov prekriven krznom.
Kod kuće se nalazio podstavljen stol gdje su sjedili Šeširdžija i Kunić. Alisa se smjestila s druge strane i dobila je poziv da se ponudi vinom, ali na stolu nije bilo ničega osim čaja. Bila je ljuta što joj nude nešto čega nema, na što joj je Kunić poručio da je sjela za stol, a da je prvo nitko nije zvao. Šeširdžija ju je pitao koji je datum, a ona mu je odgovorila da je četvrti. Ludi Šeširdžija je uz sebe imao sat koji je umjesto sati pokazivao dane u mjesecu. Vrijeme Šeširdžiju nije slušalo i tako je po njemu uvijek bilo vrijeme za čaj, a na stolu se nalazio velik broj posuđa.
Alisa više nije htjela biti na takvom mjestu i krenula je dalje te došla do drveta na kojem su se nalazila vrata. Ušla je unutra i ugledala stakleni stol te ključ s kojim je otključala vrata koja su vodila u vrt. Naišla je na drvo bijelih ruža koje su upravo bojili u crvenu boju. Tri osobe koja su ga bojile zvale su se Sedmica, Petica i Dvojka. Kada ih je djevojka pitala zašto to rade rekli su da je drvo trebalo imati crvene ruže, ali su oni zabunom posadili bijele i zbog straha od kraljice žele ih obojati u crvenu boju.
U tom je trenutku naišla kraljica koja je tražila od Alise da joj se predstavi, a nakon što joj se nije svidjelo što je čula naredila je da joj odrube glavu. Tada je naišla Vojvotkinja koja je ošamarila kraljicu, nakon čega je došlo naređenje da se Vojvotkinji odrubi glava. Tada su se Alisa i Vojvotkinja opet srele i djevojka je zaključila kako je Vojvotkinja bila bijesna prvi put kada su se susrele zbog kihanja.
Kraljica ju potom otjera, a ona i Alisa nastave igrati kriket. Kraljica ju tada upita je li vidjela Lažnu kornjaču. Alisa joj odgovori da nije i kraljica naredi Grifonu da djevojku odvede od Lažne kornjače kako bi mogla čuti neobičnu priču. Kornjača prizna da je prava kornjača i da je išla u školu na dnu mora. Imala je nekoliko zanimljivih predmeta, a osim glazbenog i francuskog saznala je da postoji i predmet pranje. Grifon je tada poručio Kornjači da priča o malo o igrama.
Nakon zanimljive priča Alisa se našla na suđenju gdje se sudilo Pub – Srcu koje je kraljici ukralo kolače. Na suđenju je bio prisutan Bijeli zec te kralj kao sudac. Prvi svjedok je bio Šeširdžija koji nije imao što reći, a tog je trenutka Alisa počela rasti. Na izlasku iz sudnice je rečeno da mu se odrubi glava. Druga na redu svjedoka bila je kuharica, koja je u ruci imala papar i isto nije htjela dati iskaz, a kada su je pitali od čega se radi kolač ona je rekla od papra. Sljedeću na redu za svjedoke Bijeli zec je prozvao upravo Alisu.
Kralj ju je upitao zna li nešto o kolačima, a ona je rekla da ne zna. Nakon toga što je postala prevelika, Bijeli zec spomene pismo koje je napisao Pub. Kraljica je naredila da prvo ide presuda, a zatim suđenje. Alisa je tada rekla da nije normalno da presuda bude prije suđenja na što joj je kraljica rekla da šuti i naredila da joj odrube glavu. Hrpa karata je krenula u njenom smjeru, Alisa vrisne i probudi se. Kada se probudila pričala je sestri o snu, a nakon toga i nekoliko godina kasnije prepričavala je djeci oko sebe zanimljive priče o svijetu iz mašte.
Naslov djela: Alisa u zemlji čudesa
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: ljeto
Likovi: Alisa, Šeširdžija, Bijeli zec, Mačak, Vojvotkinja, Krajica, Kralj, Kunić
Autor: Lewis Carroll
Bilješka o autoru
Lewis Carroll, pravim imenom Charles Lutwidge Dodgston, rođen je u mjestu Daresbury 27. siječnja 1832. godine.
Bio je poznati pisac, ali osim toga toga fotograf, logičar i matematičar, čije su priče o Alisi i čudesnom svijetu koji je doživjela postali klasici u kojima su uživale mnoge generacije. Osim “Alise u zemlji čudesa” napisao je još jednu priču “Lov na zrcalo”. Među njegovim djelima našla su se i matematička djela.
Lewis Carroll je stekao obrazovanje na Oxfordu gdje je kasnije nastavio raditi pa je predavao od 1855. do 1881. godine matematiku. Dok je predavao matematiku 1861. godine postao je anglikanski svećenik. Samo četiri godine kasnije počeo je kćeri predstojnika na fakultetu pričati dječje priče koje su kasnije objavljene pod imenom “Alisa u zemlji čudesa”. Priča je ubrzo postala velik hit kao i nastavak “Lov na zrcalo”.
Duže vrijeme se nagađalo kako je Alisa ništa drugo nego izvedenica za “Alice” iz Alice Liddell. Tako se na kraju knjige “Alisa” kroz ogledalo navodi ime glavnog lika.
Lewis Carrol umro je 1898. godine u Guilfordu.
Nema komentara :
Objavi komentar