Branka-August Šenoa

Branka je poznata Šenoino djelo. Radi se o pripovijetki koja se zbog današnjih mjerila može svrstati i pod roman. Razlog tome je što je po broju likova i radnji bliža romanu. Tema je uzeta iz vremena Šenoe, koja je za ono vrijeme predstavljala suvremenu radnju. Bilo je to vrijeme otpora prema mađarizaciji i germanizaciji.

August Šenoa je iskoristio glavni lik Branku da bi preko nje upozorio javnost kako treba nastaviti dalje s borbom na političkom, ali i kulturnom polju, koju su još započeli Iliri s Ljudevitom Gajem. Žena je u to vrijeme imala važnu ulogu ne samo kao majka koja svoje dijete želi naučiti materinjem jeziku, nego je ujedno trebala biti intelektualka koja pomaže tijekom širenja kulturnih i nacionalnih vrijednosti.

Kompozicija romana-pripovijetke je jednostavna, pa se tako sastoji od uvoda (opisano je Brankino druženje s Herminom), zapleta (putovanje u malo selo, neprijateljstvo od strane jalševičkog učitelja, vrhunca (uspjeh Branke u radu s djecom), rasplet (vjenčanje Branke i Belizara).

Kratak sadržaj

Branka Kunović živi s bakom u maloj kući u blizini Petrove crkve u Vlaškoj, u Zagrebu. Rano je ostala bez roditelja jer je očev način života doveo do majčine smrti, zbog čega je zbog grižnje savjesti otišao u svijet i na kraju poginuo u Američkom građanskom ratu. Branka i baka su ostale same, a Branka je s vremenom odrasla u lijepu, pamenu i skromnu djevojku koja je završila školu za učitelje.

Najbolja Brankinja prijateljica je Hermina, kćer uglednog činovnika. Njih dvije se često druže i zajedno izlaze u šetnje Ilicom koja uvijek vrvi mladim ljudima. Iako su najbolje prijateljice njih dvije su posve različite jer dok Branka razmišlja o tome kako da bude korisna svojoj domovini, Hermina je cijelo vrijeme zaokupljena vjenčanjem i mladićima.

Branka je siromašna i bez veza, pa se zbog toga ne može zaposliti ni u jednoj školi u Zagrebu, ali ni izvan grada. U nju je zaljubljen bivši kolega iz razreda, Marić, prevrtljivac, osoba lošeg karaktera, koji se uvijek ulizuje onima koji se nalaze na vlasti. Branki je Marić u potpunosti odbojan i ne želi s njim imati nikakvog posla.

Marić ne može nikako shvatiti da njega, koji je uvijek lijepo dotjeran i koji je još k svemu tome ugledan čovjek, odbija siromašna djevojka i učiteljica. Pokušava je na bilo koji način natjerati da se uda za njega. Koristi svoj utjecaj kako Branka nigdje ne bi dobila posao i kako bi što prije popustila njegovim zahtjevima.

Zahvaljujući upornosti, ali i pomoći Hermininog oca, Branka je na kraju uspjela dobiti posao učiteljice u malom i zapuštenom selu Jalševu. Samo ima govori kako će učiteljica u novoj sredini naletjeti na zavidne i zle ljude. Kreće u nepoznato sretna što je napokon dobila posao, ali već na početku doživljava razočarenje, a to je neudoban prijevoz po hladnoći i snijegu na otvorenim seljačkim kolima. Ne treba zaboraviti na neljubazan doček Mađara, šefa željezničke postaje koji mrzi sve hrvatsko i ne govori hrvatski jezik.

Slijedi još veće razočarenje u školi kada ju dočekuju neuredni učitelj i njegova žena. Oboje su neprijateljski raspoloženi prema Branki jer su uvjereni kako je otela mjesto Šilićevoj ženi, a iako nije bila školovana za učiteljicu, žena od Šilića je smatrala da ima svo pravo učiti djecu ui malog i zaostalog mjesta. Pokazuju joj neuredan i zapušten školski stan s paučinom i prašinom na svakom koraku, ali Branka se nije dala smesti.

Odlučila je prvo potražiti bolji smještaj, pa se zaputila prema seoskoj krčmi gdje ju je dočekala ljubazna žena. Nakon toga se upoznaje s načelnikom općine i njegovom suprugom, koja dolazi iz visokih krugova društva. Načelnik ju je odmah primio jer je bio uvjeren kako učiteljica ne bi trebala stanovati u krčmi. Načelniku nije trebalo dugo da shvati o čemu se radi i da Mišoci zajedno sa Šilićem i njegovom ženom nastoji iz škole što više izvući, a djecu zadržati nezainteresiranima za učenje. Nova učiteljica se prema tome nikako nije uklapala jer bi im mogla pomrsiti planove.

Pored ljubazne krčmarice, načelnika općine, na stranu nove učiteljice stao je i župnik. Branka je bila poznata po svojoj upornosti, pa se tako nije obazirala na tračeve koje je širila žena od učitelja, a ni Šilićeva podmetanja. Počela je raditi posao savjesno i potpuno drugačije od onoga kako je to radio Šilić. Seljani su ubrzo shvatili koliko je dobrih promjena unijela Branka i kako su djeca napokon s oduševljenjem išla u školu.

Zahvaljujući načelniku škola je obnovljena, kao i školsko dvorište te stan od Branke, pa je sada mogla dovesti i baku da s njom živi. Ubrzo se u Brankin život upliće grof Belizar, plemić koji na brijegu iznad Jalševa ima veliki posjed. Puno vremena provodi razgovarajući sa župnikom, koji saznaje kako je mladog grofa majka u potpunosti udaljila od Hrvatske.

Grof je jednog dana ugledao Branku na proplanku kako pjeva i uči djecu o prirodnim zakonitostima i o domovini. Bio je oduševljen djevojkom, ljubavi koju je iskazivala prema domovini, ljepoti glasa te načinu rada. U međuvremenu Marić, Šilić i Mišoci nastoje i dalje ocrniti Branku, pa su Marićeva rođaka zamolili da u novinama napiše članak pun laži o jednoj učiteljici iz malog sela. Protiv Branke su podnešene i lažne prijave školskim vlastima u Zagrebu. Župnik ju je bodrio da unatoč svemu nastavi dalje raditi.

Na kraju godine Brankini su učenici oduševili sve prisutne pred komisijom, dok Šilićevi nisu znali ništa. Bila je to velika pobjeda pametne mlade djevojke. Još jednom dolazi Marić kako bi ju zaprosio, ali ona ga odbija dajući mu do znanja da ga je otkrila. Na kraju uz pomoć župnika bivaju otkrivene sve spletke protiv Branke, a zbog uspjeha u radu s djecom Branka dobiva poziv da dođe raditi u Zagreb.

Iako je to bila velika čast Branka je odlučila ostati u Jalševu kako bi nastavila na promicanju znanja u malom i zabačenom mjestu. Bila je toliko zavoljela učenike da nije mogla zamisliti da se od njih odvoji. Veliko iznenađenje za Branku bila je prosidba od strane grofa. Nije joj bilo jasno kako neki bogati plemić želi oženiti siromašnu djevojku. Udala se za grofa koji se zbog nje vratio svojoj domovini.

Autor: August Šenoa

Vrijeme radnje: druga polovica 19. stoljeća

Mjesto radnje: Zagreb, Jalševo

Likovi: Branka, grof Belizar, Hermina, Župnik, Šilić, Marić, Mišoci

Branka Kunović je središnji lik pripovijetke, dok su ostali likovi povezani s njenim životnim putem. Likovi su podijeljeni na dobre i loše, pa je očito kako se August Šenova ovdje poslužio crno-bijelom tehnikom. Pozitivni likovi osim Branke su: Hermina, Brankina majka, Herminini roditelji, baka, žena načelnika i načelnik općine, grof Belzar i župnik. Negativni likovi su: Brankin otac, Marić, jalševački učitelj Šilić i supruga, jalševački bilježnik Mišoci i Šilićev mladi rođak.

Branka je opisana kao idealna djevojka bez ijedne mane te pametna, poštena, skromna, vrijedna i domoljub. Opisana je kao djevica pametnih očiju te crne i sjajne kose. Za sve se uspjela izboriti zahvaljujući svojoj upornosti, ali i sposobnosti. Zbog toga je na kraju bila nagrađena udajom za bogatog, lijepog, mladog i obrazovanog plemića.

Hermina je građanska djevojka iz bogate obitelji činovnika, koja se ponaša u skladu s tadašnjom modom. Dok se na početku čini kao da je negativni lik, kasnije postaje očito kako je Hermina Brankinja najbolja prijateljica.

Grof Belizar je plemić koji živi u Beču, a zbog majke koja mrzi Hrvatsku, zaboravio je na hrvatski jezik. Nakon što ga majka pokuša oženiti pokvarenom plemkinjom, Belizar shvati što se dogodi i napokon osvijesti. Obrazovan je, sposoban i odlično se razumije u gospodarstvo, pa je napušteni dvorac Jalševo, koji je majka skoro upropastila zbog nesposobnosti, na kraju pretvorio u odlično imanje koje nosi zaradu. Zahvaljujući Branki i župniku naučio je hrvatski jezik. U pripovijesti predstavlja princa iz bajke koji se na kraju oženi siromašnom djevojkom.

Jalševački župnik je prikazan kao dobri duh, koji je veliki zagovornik ilirskih ideja. Za razliku od ostalih likova koji su prikazani direktno, župnika Šenoa opisuje preko pisama koje je Branka napisala Hermini. Kod prvog susreta s Brankom opisan je kao dobar čovjek.

Šilić je prikazan kao loš seoski učitelj, koji više nalikuje skitnici nego učitelju. Škola u kojoj radi je zapuštena i neuredna, a đaci uplašeni i prljavi. Šiba se ovdje često upotrebljava kao sredstvo kažnjavanja, a rezultati đaka nisu dobri.

Supruga od Šilića je slična, neuredna, prljava i lijena. Slabo je obrazovana, a unatoč tome je htjela biti učiteljica, što su joj vlasti zabranile. Baš poput svake zavidne osobe tako je i ona opisana kao klepetuša, koja cijelo vrijeme priča neistinu o Branki govoreći kako je ona nemoralna osoba.

Marić je opisan kao najnegativniji lik koji je unatoč tome što je završio za učitelja, uporno odbijao raditi taj posao jer nije bio dobro plaćen. Prevrtljivac je koji radi samo za one od kojih ima koristi, a s vremenom postaje i špijun koji vlastima ukazuje na one nepoćudne. Izmišlja optužbe protiv onih koji su mu se iz nekog razloga zamjerili. Zaljubljen je u Branku kojoj se počinje osvećivati nakon što ga odbije zbog njegovog ponašanja.

Mišioci je pijanac i propali plemić iz Zagorja. Radi kao bilježnik koji koristi svoj položaj kako bi pljačkao seljake tako što im je naplaćivao pristojbe po višoj cijeni. Istovremeno radi kao špijun za mađarsku vladu, a pravi je primjer čovjeka koji se priklanja onima koji najviše plate. Seljake doživljava glupima, a Brankinu zanesenost smatra mlaćenjem prazne slame. Prava je supronost načelniku općine protiv kojeg cijelo vrijeme nešto snuje i u dosluhu je sa Šilićem.

Bilješka o autoru

August Šenoa je pripovijedač, romanopisac rođen 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U obitelji je stekao ljubav prema umjetnosti, a nakon smrti majke 1848., završio je u Zagrebu osmi razred i

August Šenoa je pripovijedač, romanopisac rođen 14. studenoga 1838. godine u Zagrebu. U obitelji je stekao ljubav prema umjetnosti, a nakon smrti majke 1848., završio je u Zagrebu osmi razred i otišao u Pečuh k rođacima, gdje je završio prvi razred gimnazije.

U Zagreb se vratio 1857. godine kada je maturirao u gornjogradskoj gimnaziji, nakon čega se upisao na Pravoslovnu akademiju. Početkom listopada 1859. nastavlja studirati na pravnom studiju u Pragu, gdje se zadržava sve do 1865. Budući da nije na vrijeme položio neke ispite, morao se baviti žurnalistikom. Vratio se u Zagreb i radio u redakciji Pozor.

Godine 1868. počinje raditi kao gradski bilježnik. Iste se godine vjenčao Slavom pl. Ištvanić te 1870. godine postao ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazališta i dramaturg. Prvi roman Zlatarevo zlato izašao je 1871, a samo dvije godine kasnije postao je gradski senator zbog čega napušta kazalište.

U poeziji su najvažnije mjesto zauzimale povjestice ili lirske pjesme s temama iz zanimljive hrvatske prošlosti. Šenoa se bavio pisanjem šaljive, ljubavne, domoljubne i religiozne poezije. Pisao je i feljtone te prevodio djela od većine.

Od 1874. uređuje časopis Vijenac, a umro je 13. prosinca 1881. godine. Najpoznatija djela su: Seljačka buna, Zlatarevo zlato, Prosjak Luka, Mladi gospodin, Prijan Lovro, Diogeneš, Kanarinčeva ljubovca, Vječni Žid i Zagrebulje.