Ljepotica i zvijer je prekrasna priča o rađanju ljubavi te o tome kako ljubav može preobraziti način na koji vidite one koje volite. Pouka bajke je da ljepota osobe koju volite dolazi iz zaljubljenog srca, a kada ljepotica shvati unutarnju ljepotu zvijeri te postojanost osjećaja, vanjski izgled zvijeri joj više neće biti toliko važan.
Priča o ljubavi dvoje ljudi siguran je znak prave ljubavi jer se upravo zbog tog najiskrenijeg osjećaja zvijer preobražava u princa. I u stvarnom životu, a ne samo u bajci svaka osoba koju volite i smatrate srodnom dušom mogla bi se smatrati princom ili princezom.
Kratak sadržaj
Bajka Ljepotica i zvijer govori o mladoj djevojci koja je živjela sa ocem i dvije sestre. Prvo su živjeli lagodnim životom u velikoj kući, ali spletom okolnosti otac je izgubio bogatstvo. Preselili su se u skromniju kuću. Dvije sestre neprestano su se žalile, a Ljepotica je zadržavala svoju tugu za sebe i nastojala pomoći sestrama i ocu.
Jednoga dana otac je načuo da bi mogao povratiti dio bogatstva koje je izgubio jer se jedva od brodova vratio. Dvije sestre odmah su zatražile razne luksuze, ali ljepotica je željela samo da se otac sigurno vrati. Na njegovo nagovaranje ipak je odgovorila da želi ružu.
Na povratku kući otac se izgubio i otišao upitati za upute u veliki dvorac. Već se spremao otići kada je vidio prekrasne ruže i ubrao je jednu. U tom trenu Zvijer ga je uhvatila na djelu i otac je, moleći za život, objasnio da je za njegovu kćer. Zvijer ga je pristala pustiti ako mu dovede jednu od svojih kćeri, ali ona mora doći svojom voljom.
Po povratku kući otac nije htio Ljepotici reći što je bilo, ali ona je izvukla od njega odgovor i odmah pristala otići. Kada su stigli do dvorca Zvijer je upitala je li djevojka došla svojom voljom na što je ona odgovorila potvrdno. Zvijer je potjerala oca i rekla mu da se više nikada ne smije vratiti.
Život za Ljepoticu bio je ugodan. Imala je svoju sobu i neprestano su je posluživali. Zvijer se u ni jedom trenu nije pokazala. Ljepotica je čitavo vrijeme samo čula njegov glas. Kako je vrijeme prolazilo oboje su se sve više počeli uživati u društvu onog drugog.
Zvijer se pokazala Ljepotici jedne noći u vrtu i ona je u prvi tren ustuknula. On je to primijetio i poželio se ponovo sakriti, ali slomljena tugom u njegovom glasu Ljepotica je ipak odlučila da ga želi gledati. Nakon nekog vremena počeo joj je nedostajati otac i Zvijer joj dopušta da ga posjeti nakon što je saznala da je obolio.
U brizi za oca vrijeme je brzo proletjelo i jedne noći sanjala je da Zvijer umire. Prije no što je napustila palaču dao joj je prsten i rekao da kada se poželi vratiti samo neka ga stavi na prst prije spavanja i probudit će se u palači. Tako je i bilo. U palači je zatekla Zvijer na bolesničkoj postelji i rastužila se. Nije željela da umre i rekla mu je da će se udati za njega.
Tada je Zvijer nestala i na njenom mjestu stajao je lijepi kraljević. Ispričao je kako ga je zla vila začarala i kako je mogao biti oslobođen čarolije samo kada se lijepa djevojka zaljubi u njega. Ljepotica i zvijer su se oženili, a otac, koji je ozdravio, i njene dvije sestre prisustvovali su vjenčanju i nastavili živjeti s njima u dvorcu.
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: Kuća ljepotice i njene obitelji, dvorac
Likovi: Ljepotica, Zvijer, otac, dvije sestre
Bilješka o piscu
Charles Perrault rođen je 12. siječnja 1628. u Parizu kao sedmo dijete bogatih buržuja, a umire 16. svibnja 1703. Po uzoru na oca studirao je pravo i zaposlio se u državnoj službi. Bio je francuski autor kojeg se smatra utemeljiteljem žanra bajke.
Mnoge njegove priče zapisi su starih narodnih bajki, koje su se generacijama prenosile usmeno, a neke od njih kasnije su prepričali i braća Grimm. Među najpoznatije priče ubrajaju se Crvenkapica, Pepeljuga, Mačak u čizmama, i Modrobradi.
Bio je vrlo utjecajna figura u literarnom svijetu 17. stoljeća i stajao kao borac za mlado u bijesnoj prepirci između starih, koji su zastupali oponašanje starijih uzora, i mladih, koji su se zalagali za nov i svjež način pisanja. Uključio se i u osnivanje Akademije znanosti i Likovne Akademije, a kada je utemeljena Akademija lijepe književnosti upravo on odabran je kao njen doživotni tajnik.
Objavio je i Priče moje majke guske, u kojima se nalaze sirove priče koje su se pričale među nižim slojevima, a on ih je ulaštio za nešto osjetljivije dame i gospodu u salonima i izdao pod imenom svoga sina. Njegove priče usađene su danas u sva naša djetinjstva i prilagođene za televiziju i film.
Kako je povijesni kontekst u kojem su pisane davno iza nas, ponekad nam promaknu njegove ironične primjedbe na račun suvremenika. Kako je i sam volio reći on je “namigivao roditeljima preko glava njihove djece”.
Nema komentara :
Objavi komentar