August Šenoa je rođen 14. novembra 1838. u Zagrebu,
u sitnoburžoaskoj porodici. Otac, biskupov poslastičar i ponemčeni Čeh,
želeo je da od svog sina stvori dobrog i poslušnog austrijskog činovnika.
Šalje ga u Pečuj kod jednog kaluđerskog reda, gde je počeo da stiče prva znanja.
U to vreme u Hrvatskoj činjeni su otvoreni pokušaji germanizacije.
To je najpre vršeno u obrazovanju uz pomoć dirigovanih nastavnih programa.
Misleći da će mu sin i u ovim školama postati veran austrijski činovnik,
otac Šenou upisuje u gimnaziju u Zagrebu. Međutim,
družeći se sa vršnjacima Hrvatima mladi Šenoa je postao "ljut Hrvat". K tome su doprineli još i izrazito patriotski orijentisani profesori među kojima su bili Adolf Veber Tkalčević, pesnik i pripovedač, Antun Mažuranić, brat pesnika Ivana Mažuranića i Matija Mesić, istoričar.
U početku se kolebao između publicistike i književnosti. Pisao je novinske dopise i članke, pozorišne izveštaje i književne ocene, pripovetke i lirske pesme. Šenoa nije posedovao pesnički talenat koji bi našoj poeziji dao nešto izrazito i novo. On je, uglavnom, nastavio tradiciju ilirskih pisaca. Najviše je negovao rodoljublje i ljubavnu poeziju. U njima toplinu osećanja i iskrenost misli potiskuje retoričnost. Rodoljubiva poezija mu je prigodan, svečana u tonu, retorična i patetična. U tom pogledu karakteristična je pesma Budi svoj.
U pesmi "Crnogorska štampara" Šenoa opeva hrabrost Crnogoraca, a u pesmi Munja od Gabele peva o ustaničkoj hrabrosti hercegovačkih junaka. Sa širokim nacionalnim vidicima opevao je i oslobodilačku borbu bugarskog naroda. Šenoa je pisao i balade,i romanske i epske pesme za koje je uzimao motive iz narodnog predanja. Ove pesme su romantičarsko - fantastične, ili nacionalno - istorijske sadržine.
U gradu Zagrebu živio je zlatar Krupić koji je nakon smrti svoje voljene supruge odgajao svoju kćer, jedinicu Doru, uz pomoć starice, tj. njegove kume Magde. Magda je prodavala paprenjake i svijeće na Trgu sv. Marka, po čemu su je i nazvali paprenjarka. Najveći zagrebački neprijatelj je bio Stjepko Gregorijanec, gospodar Medvedgrada.
Sadržaj - Na domaku 16. vijeka oko župne crkve Svetog Marka nizale su se daščare u kojima se prodavala sitna roba. U tim daščarama svi su poznavali Magdu. Bila je mršava, žuta, imala je šiljast, zavinut nos, a na vrhu nosa dlakavu bradavicu. Nije imala zube i stalno je zaklapala oči. Štedjela je novac kako bi svećenici nakon njene smrti godinama služili misu za nju i njenog pokojnog muža. Zvali su je i „Paprenjarka" jer nitko nije tako mijesio paprenjake kao Magda. U Zagrebu je živio i brijač Grga Čokolin. Imao je debelu glavu, guste obrve te crne, male oči. Grga je bio prevrtljivac i podmuklica, svuda je zabadao svoje prste. Jednoga je dana pošao k plemiću, zlataru Petru Krupiću ne bi li mu ovaj dao ruku svoje kćeri, šesnaestogodišnje Dore Krupić. Petar je odbio njegov prijedlog rekavši kako je Dora premlada za ženidbu. U cijelu priču uplela se i Magda Paprenjarka jer je Dora bila njeno kumče, a kako djevojka nije imala majku, Magda je osjećala obvezu da brine o djevojci. Grga je uskoro saznao da je i Magda bila protiv njega te je odlučio osvetiti se. Prijavio je Magdu na sud zbog prodaje lojanica te je starica morala platiti globu na sudu. U drugom poglavlju susrećemo i druge likove. Mladog Stjepka Gregorijanca na Medvedgradu posjećuje zagrebački kanonik Antun Vramec koji ga zamoli neka se okani nerada i mržnje te se vrati u Zagreb.
Vramec mu govori kako će sami probati voditi vojsku, ali da trebaju Gregorijanca za vojskovođu te on na koncu pristaje. Godinu dana nakon tog dogovora mladi momak Pavao Gregorijanec prisustvovao je skupu na Kaptolskom trgu dok je narod želio spaliti nekog Filipovića koji je od katolika postao musliman. Tamo je bila i Dora sa kumom Magdom i dok je nahrupila gomila na Filipovićev dom da ga razori, ona je pala pred konje koji su jurili i Pavao ju je spasio. Momak i djevojka su se zaljubili. Pavao je nakon toga krenuo u obranu zemlje protiv Turaka gdje je skoro poginuo no život mu je spasio Miloš Radak (popeli su se na hrast te tako spasili goli život). Dora je dugo bolovala te je nakon godinu dana i mnoštva lijekova napokon ozdravila. Zatim knjiga govori o sukobu Stjepka Gregorijanca s Tahijem koji je tražio da Zagrepčani ustanu protiv Gregorijanca i traže Medvedgrad za sebe. Tahi je umro, a sud je dodijelio Medvedgrad Gregorijancu. Pavao dolazi u kuću Krupićevih te priznaje Dori da je voli; tamo dolazi i Grga Čokolin koji shvaća što se događa i počinje smišljati osvetu. Grga Čokolin jedne večeri odlazi do Petra Krupića te mu govori kako Dora ljubuje iza njegovih leđa, ali u njegovoj kući sa mladim Pavlom Gregorijancem. Stjepko Gregorijanec šalje Pavla jedne večeri mladoj udovici Klari koja je po mužu naslijedila pola Medvedgrada. Ona Pavlu priznaje da muža nije nikada nije ni voljela te da zaista voli Pavla, da ga je zavoljela kad ga je prvi put vidjela. Pavao shvaća da je to sve neka mućka te da ona zapravo ne govori istinu te odlazi iz njene kuće. Putem susreće Jerka, nijemog momka koji mu se obraća riječima - progovorio je. Jerko mu govori kako je čuo njegovog oca kako razgovara s Grgom Čokolinom te kako su razgovarali o tome kako će namamiti Pavla k lijepoj udovici Klari, a Doru će oteti kad će je stari Arbanas voziti u Lomnicu da bude pastirsko omelo.
Petar Krupić je naredio da Dora mora u Lomnicu nakon što mu je Grga ispričao laži koje se tobože pričaju o njegovoj Dori. Jerko priznaje Pavlu kako je on njegov brat po ocu; govori mu kako je Stjepko silovao njegovu majku koja je bila kmetskog roda te se za to nije smjelo znati. Čak su tražili Jerka i njegovu majku da ih ubiju no ovi su, srećom, uspjeli pobjeći. Kad je Jerkova majka umrla, brigu o njemu je preuzeo njegov ujak fratar no Jerko je majci i ujaku obećao kako će se praviti da je nijem kako nitko od njega ne bi mogao saznati istinu i ubiti ga. Pavao i jerko su uspješno spriječili otmicu mlade Dore. Grga Čokolin se uplašio da ga ne otkriju; trčao je i na kraju se izbezumljen bacio u Savu. Zlatar Petar Krupić bio je tužan što je kuća prazna bez Dore. U posjet mu je došao prijatelj Blaž Štakor koji mu je rekao da nije dobro učinio što je otjerao Doru i što je uopće povjerovao u laži Grge Čokolina. Pavao Gregorijanec je doveo Doru i Arbanasa u kuću Petra Krupića te mu ispričao cijelu istinu. Petar Krupić je tad shvatio kako je pogriješio i kaje se. Pavao je otišao ocu Stjepku te mu je rekao kako zna za sve što je naumio učiniti i da nije uspio, da je Dora spašena. Ljutit Stjepko uzeo je pušku i pucajući je promašio svog sina. U sobu je uletjela Pavlova majka Marta koja govori Stjepku kako ona isto zna sve što je godinama radio. On ju je u naletu bijesa primio za vrat i tresao dok nije pala mrtva. Pavao je uzeo tijelo svoje mrtve majke i rekao ocu kako zauvijek odlazi. Pavao je otišao do Dore te nakon toga odlazi. Radak Miloš ispričao je Jerku svoju životnu priču kako su mu Turci zapalili kuću, ubili ženu i oteli sina. Stjepko Gregorijanec je postao podban te se posvađao sa Zagrepčanima. Zagrepčani su zatvorili Kamena vrata preko noći te postavili Petra Krupića da pred vratima čuva ključeve. Stjepko je došao sa svojim istomišljenicima sa bakljama i kad mu je Petar otvorio vrata ovi su nasrnuli na njega. Uto je došla i njegova kći, Dora te su željeli ubiti i nju. Zagrebačka vojska spasila je Petra i Doru te otjerala Stjepka. Ban je platio Gregorijancu za pola Medvedgrada, a udovici Klari Grubarovoj poručio je da mu preda svoj dio. U međuvremenu do nje stiže Grga Čokolin (koji je potajno radio za nju) te govori kako je Pavao zatražio od Petra Krupića ruku njegove kćeri te kako je ovaj pristao. Klara je izvan sebe od bijesa. Pokušala je oružjem obraniti svoj dom no nije joj uspjelo, banova vojska bila je jača. Na kraju se udala za bana te se zaklela kako će se osvetiti Pavlu i Dori.
Petar Krupić i još neki Zagrepčani krenuli su k banu da ga izvijeste o tome što radi podban Gregorijanec očekujući da će im on pomoći. Nakon toga otišli su kralju koji je pokrenuo istragu. Klara je ispričala banu Ungnadu razne laži kako su je Zagrepčani uvrijedili te ga je zamolila da je osveti. Svom ljubavniku merkizu de Lernonu naredila je kako se treba „zaljubiti" u Doru Krupićevu te da će mu kasnije objasniti zbog čega je točno ona toliko mrzi i zašto joj se želi osvetiti. Klara, Čokolin i markiz de Lernon skovali su plan da markiz provali u kuću Krupićevih i otme Doru no Jerko im je pomutio planove te je poslao Miloša po Pavla kako bi mu rekao da se zlo sprema. Klara i Čokolin spremili su novu spletku. Klara je dala otrovati Doru te ova umire. Pavao je stigao prekasno. Drugi dan na Dorinu grobu pronašli su mrtvu Magdu. Pavao je uvečer pošao do kapelice vidjeti Dorino tijelo no tamo je zatekao Klaru koja je plaćala Čokolinu što je ubio Doru. Klara mu je priznala kako je dala ubiti Doru jer ga voli no on joj je rekao kako je će zauvijek mrziti. Miloš i Jerko pratili su Čokolina te ga ubili. Miloš je u njemu prepoznao čovjeka koji mu je ubio ženu i oteo dijete. Stjepko Gregorijanec je dao imanje i novac Zagrepčanima jer su to tražili za mir. Na samrti ga je svećenik odriješio grijeha koje je priznao, a taj svećenik bio je Jerko koji mu je tom prilikom priznao da je on njegov sin. Stjepko se oprostio od sva tri sina. Pavao je poginuo na bojištu protiv Turaka, Niko je umro bez muškog potomka i tako je zauvijek nestalo imena Gregorijančevih sa ovog svijeta.
Radnja romana je podijeljenja na dvije paralelne radnje - povijesnu i ljubavnu. Uz povijesnu priču vezan je i opis cjelokupnog društvenog i političkog života Zagreba u 16. st. To je osnovna fabula na koju se vezuje i ljubavna fabula, u kojoj je prikazana priča o dvoje zaljubljenih. To dvoje je iz različitih društvenih staleža i u to vrijeme se nisu smjeli ni voljeti, a još manje ženiti. Na početku romana pisac iznosi mnoštvo opisa da bi nas bolje upoznao sa životom u 16. st. Upoznajemo se sa panoramom Zagreba, s običajima tog vremena te sa životima raznih ljudi i s glavnim likovima.
Mjesto radnje - Zagreb
Vrijeme radnje - Druga polovica 16. stoljeća; od 1574. do 1582. godine
Tema - Sukob zagrepčana i gregorijanaca zbog prava na Medvedgrad
O čemu Šenoa govori u predgovoru?
Šenoa već u prvoj rečenici predgovora tj. svoga obraćanja štiocu iskazuje motiv svoga pisanja, pokazuje što ga je nagnalo da se prihvati upravo ove teme:
- Iznosim pred tebe prijatelju hrvatske knjige malenu sliku burne naše davnine. Nadam se da će ti mila biti, jer je naša, nadam se da ćeš i mojemu peru oprostiti gdje je pogriješilo, jer da je u peru bilo toliko vještine koliko je bilo ljubavi za našu stvar, knjiga bi bila bez prigovora.
Šenoa zatim izvještava svog čitaoca o tome kako je došao do fabule romana, kako je kopao po starim pisohranama, drevnim knjigama i drugim listinama:
- Premećuć po arhivu Grada Zagreba stare zaprašene artije u kojih sto godina nije bila ruka dirnula, naiđoh in ljutu i krvavu pru među silnim podbanom Gregorijancem i građani zagrebačkimi. Starina Krčelić znao je za tu pravdu ali nije joj znao razlog. A ja otresi prašinu, i eto pred mojim očima crno na bijelom zašto se podban i Zagreb zavadiše i zašto je silni velikaš pao. Eto ti gotove pripovijetke, viknuh radostan i naoštrih pero. Stao sam slagati listine, čitati i čitati do zlovolje. Kupio sam ovdje, kupio ondje, prebirao zapisnike, račune, učio knjige i stare i nove. Kopao sam da iskopam ruševine starog Zagreba, kopao da uskrisim iz groba stare hrvate kakvi bijahu u zboru, u domu, na bojištu. I pomože Bog. U duši mojoj oživiše divne slike, ja sam ih skupio, nadrtao, i evo ih pred tobom, štioče dragi.
Pozitivni likovi su - Magda, Dora Krupić, Stjepko Gregorijanec, Pavao Gragorijanec, Niko Gregorijanec, Jerko Gregorijanec, Petar Krupić, Miloš.
Negativni likovi su - Grga Čokolin, Klara, Ungnad Krsto, Stjepko Gregorijanec.
Dora - Oičenje nevinosti, čistoće, nježnosti i dobrote. U romanu se spominju samo njezine vrline, kao da uopće nema mana. "Bijaše bistra, živa, te se već za kasnijeg djetinjstva toliko oslobodila tako da je više nisu smatrali djetetom, svi su je nazivali "zlatarevom mudrijašicom" jer se mala naučila čitanju i pisanju..."
Dora je vrlo inteligentna, jako pametna i lijepa. Njezino srce je osvojio samo Pavao Gregorijanac. Ona na kraju umire jer su svi negativni likovi bili protiv nje. Njezinu smrt isplanirao je Grga Čokolin, koji je volio Doru, ali je nije želio gledati sretnu s drugim.
Pavao - Mlad i lijep čovjek. Hrabar je, odlučan i plemenit. Dobar je vojnik, a u borbi je velik junak.
"Mladiću bijaše jedva dvadeset godina. Lice blijeđašno, plemenito, kosa dugačka, crnomanjasta, brčići mali, čelo visoko, a sjajne plavetne oči pod tamnim trepavicama dvije zvijezde da ih nije mutila neka sjeta. Mladić bijaše lijep, snažan, a ljepši od brige i sjete."
Pavle je bio zaljubljen u Doru. Za nju bi dao sve, pa i svoj život. On je veoma plemenit i osjećajan, te je posve različit od svog oca. Bio je jako vezan uz majku, te se nakon njezine smrti udaljavao od obitelji.
Stjepko Gregorijanec - Dostojanstven, samovoljan i silovit plemić. Čini sve da ostvari svoje želje. Jako mu je važno mišljenje drugih.
Klara Grubarova - Brzopleta, pokvarena i lažljiva. Opsjednuta je svojom ljubavi prema Pavlu zbog koje na kraju poludi.
Petar Krupić - Iskren, pošten, blag i mudar. Velik je uzor svojoj kćeri Dori.
Grga Čokolin - Pokvaren, zao i tašt. Voli Doru i planira njezinu smrt samo da je ne gleda sretnu sa nekim drugim.
Magda - Oličenje dobrote i sigurnosti. Voljela je i štitila Doru te je nakon njezine smrti i sama umrla nastavljajući je štititi i nakon smrti.
Što zaključuješ iz vanjskog i moralnog opisa svakog pojedinog lika?
Pažljivo razmotrivši vanjski i moralni opis svakog pojedinog lika mogu zaključiti ovo: Izgled likova bi trebao nagovijestiti i njihov moralni lik, ali na primjeru opisa Magde, Jerka... uviđamo da to i nije tako, i da Šenoa ustvari želi pokazati kako izgled često vara i kako odijelo ne čini čovjeka.
Tko je glavni intrigant u ovom djelu?
U ovom romanu glavni intrigant je Grga Čokolin.
Koji je događaj u djelu utjecao na daljnji tok i preokret same fabule?
U romanu imamo očitu situaciju kada se čitava stvar preokrenula zahvaljujući nikom drugom doli Grgi Čokolinu. To je situacija kada se Klara beznadno zaljubi u Pavla Gregorijanca koji se treba oženiti s Dorom i živjeti sretno. Grga Čokolin nagovara Klaru na umorstvo Dore, što će se i te kako odraziti na cijelu fabulu.
Koji lik u ovom djelu je suprotan intrigantu?
Lik koji je suprotan intrigantu i pokušava razriješiti i isparaviti ono što je intrigant smislio je Jerko.
Kakvi su likovi u ovom djelu?
Neki likovi su čvrsti i nepopravljivih karaktera (Klara, Grga), dok su drugi samo zavedeni i lako popravljivi (Stjepko, Petar).
Što zaključuješ promatrajući ljubavnu i povijesnu fabulu ovoga djela?
Kada pobliže promotrimo ljubavnu i povijesnu fabulu uvidjet ćemo da ljubavna fabula i te kako utječe na povijesnu i da se ne može zanemariti. U ovom romanu nema epizoda koje bi se mogle izbaciti a da se to ne odrazi na čitavu fabulu.
Što misliš o jeziku kojim je djelo napisano?
Meni se osobno Šenoin jezik nije svidio. Posebne teškoće su mi stvarale tuđice a i samo narječje. Pohvalno je to što je Šenoa pokušao pisati jezikom koji je bio aktualan u to vrijeme, ali da se mene pita puno veći uspjeh bi postigao da je pisao običnim i strogo književnim jezikom.
Najlepši dio - Pa tek kad pupolj bude ružicom, djevojče djevicom! Divna li, oku milja. Kad je nedjeljom i svetkom, idući od rane mise preko Markova trga kući svojoj, premetala drobne nožice, obuvena crvenim šiljatim postolicama, kad joj se lijepa glavica njihalapod kitnom partom, a bujne joj se crne plete spuštale niz plavetni janjećim krznom ošivenim zobun, kad je ručicama držala na prsim srebrom okovani molitvenik, stidno gledajući pred sebe, da nisi mogao spaziti munjevita oka od dugih svilolikih trepavica, bio bi rekao svatko: eto, svetica sišla sa oltara među svijet da milim pojavom razveseli snuždene ljude.
__________________________________
Roman Zlatarovo zlato napisao je August Šenoa. Djelo je nastalo u književnom razdoblju protorealizma, gdje se miješaju elementi realizma i romantizma. Zlatarovo zlato je ujedno bio prvi povijesni roman u hrvatskoj književnosti i prvi roman Augusta Šenoe. Ovim romanom predstavljene su povijesne činjenice odnosno slika života u hrvatskoj- Zagrebu. Osim toga roman je i ljubavna priča Dore Krupić i Pavla Gregorijanca koja tragično završava miješanjem Grge Čokolina.
Grga Čokolin bio je zaljubljen u Doru Krupićevu koja je svoje srce poklonila Pavlu Gregorijancu. Grga razočaran i povrijeđen zbog neuzvraćene ljubavi kleveta Doru s namjerom da ju ocrni pred svima kako bi to došlo do Pavla. Dorin otac je bio zlatar koji je jako volio svoju kćer koja je njemu predstavljala najvrijednije zlato.
U romanu Grga Čokolin predstavlja negativca koji priču čini zanimljivom i napetom što čitatelje drži napetima sve do kraja, nestrpljivo iščekujući rezultat priče. Grga je jedan obični lažljivac, prevarant, intrigant, izvor zla i pohlepe. Vrlo je ružan i voli si zaviriti u čašicu. To saznajemo iz sljedećeg citata: "Suhonjat trčuljak. Glava mu debela, obla ko glava od kupusa, obrve guste, nad nosom svedene, oči male,crne, bodljive kad ih nije vinska magla zastirala, nos tup širok uzvinut, a crven da se bojiš primaći mu puščan praha, lice olizano, nebradato, reći bi, živ cimer grgine meštrije." Grga je isti izvan i iznutra. Izvana ružan iznutra zao kao zao duh. Šenoa Grgu prikazuje na podsmješan način i tako u čitatelju stvara odbojnost prema njemu. Pisac se koristi poredbom, Grgin izgled uspoređuje sa glavom od kupusa. Koristi se epitetima kojima ga opisuje.
"Ja bogac, kako sam pošten i svaki božji stvor poštenim cijenim, rekoh da mi je ono pred nosom vrata zatvorila bila... Tako mišljah ja dobričina." Iz ovog citata saznajemo da Grga o sebi misli kako je on pošten, dobar i ugledan čovjek koji zaslužuje djevojku poput Dore.
Grga je dvolični podlac koji prevarama, lažima i ulagivanjem pokušava pridobiti druge na svoju stranu klevetajući Doru. - Stid me je reći tu sramotu pred poštenom ženskom glavom. Dora je bila čista suprotnost Grgi, dobra , plemenita, naivna i poslušna osoba. Zaljubljena u svog "junaka" Pavla koji je bio puno bolja osoba od Grge kojega je odbila s izgovorom da je još premlada. Silno zlo u Grgi nije mu dopustilo da prihvati Dorin izbor i krene dalje. Na prevaru je otrovao Doru, koju su osvetili Radak i Jerko ubivši Grgu Čokolina. Pravda je zadovoljena!!!
Nema komentara :
Objavi komentar