Beowulf

Beowulf” je ep, odnosno najstarija junačka pjesma. Spjevana je u zapadnoj Europi, na narodnom jeziku. Rukopis potječe iz 10. stoljeća, a radi se o dragocjenom djelu na staroengleskom jeziku.

Dva potpuno različita manuskripta bila su povezana u jedan, a nakon toga i izgubljena dok ih u 17. stoljeću nije pronašao sir Robert Cotton.

U pronađenom manuskriptu, “Beowulf” je bio smješten između romana o Aleksandru i hagiografskih pripovijesti. Vjeruje se da je razlog tome što je sam izgledao i zvučao čudesno.

Prvo izdanje u novom vijeku bilo je tek 1815. godine i Kopenhagenu.

“Beowulf” možemo smjestiti u najraniju dob engleske književnosti, kada su je osvojili Normani, između 7. i 11. stoljeća. Nakon normanskog napada, ta je književnost kasnije zaboravljena i nije imala utjecaj na daljnji razvoj.

“Beowulf” se sastoji od 3000 stihova i pripovijeda o junacima koji su činili herojska djela ne bi li oslobodili Dansku od zmaja. Temelj pjesme je kršćanski duh koji govori da je uz junaštvo bitno i činiti dobra djela. Upravo ona prate čovjeka iz ovog, zemaljskog života i osiguravaju mu vječnost uz Boga.

Ako gledamo simbolizam, “Beowulf” predstavlja boga sunca koji šalje tamnu maglu ili pak čovječanstvo u borbi protiv prirode.

Kratki sadržaj

Radnja se vrti oko germanskih plemena, a opisana je uz elemente folklora, legende i kršćanstva anglosaksonske Engleske.

Priča govori o junaku iz skandinavskog plemena Gaeta. On se bori u bitkama protiv nadnaravnih stvorenja, zmaja koji čuva blago i čudovišta Grendel.

Kralj Danske, Hrothgar odlučio je sagraditi novi dvor. Ispočetka ni ne sluteći, pojavi se čudovište s čovjekolikom glavom, imena Grendel i malo pomalo počinje izazivati sukobe.

Dansko kraljevstvo godinama je trpjelo napade čudovišta i nikako nije uspjelo naći rješenje kako se obraniti.

Posvuda poznat junak Beowulf, odluči prepoloviti mora kako bi pomogao Danskoj da se riješi čudovišta. Bila mu je potrebna samo jedna bitka da ubije čudovište Grendela.

Za vrijeme pripremljene svečanosti u čast junaka Beowulfa koji je Dansku riješio čudovišta, pojavljuje se nova opasnost, Grendelova majka koja je isto čudovište. Da bi im se osvetila za ubojstvo svoga sina, ona počinje otimati ljude.

Beowulf je odluči slijediti i pronalazi je u jednom podmorskom skloništu. Ubija je mačem umočenim u njezin otrov.

Cijeli danski dvor jako je zahvalan Beowulfu te ga primaju s izrazitim poštovanjem. Nakon toga junak odlazi iz Danske, a putem susreće kralja Gaećana kojem priča o svojim dogodovštinama.

Vrijeme prolazi i Beowulf je sve stariji. U konačnici i on postaje kralj. Dugi niz godina će uspješno vladati, sve dok se ne susretne sa zmajem. Kada uđe u njegovu zemlju, zmaj će je paliti i razarati.

Iako je star, Beowulf odluči kako će se osvetiti zmaju. I tako kreće u borbu s dvanaest pratilaca

Bitka sa zmajem ujedno je i zadnja bitka, sada već staroga kralja Beowulfa  koji je ostao poražen u ovoj neravnopravnoj borbi. Prije nego što je umro, ipak je uspio ubiti strašnog zmaja i tako spasiti svoj narod od ovog čudovišta i bijede.

Ratnik Wiglaf koji je cijelo vrijeme bio uz Beowulfa odbio je uzeti blago te ga je poklonio narodu Gaeta. Beowulf je na kraju bio spaljen, a njegov narod ga je još dugo slavio u pjesmi.

Originalni rukopis ovog epa pisan je dugim stihovima koji nalikuju prozi. Tiskani oblik epa sadrži 3182 duga retka, a u svakom se nalaze aliterativni stihovi u kojima možemo primijetiti 4 naglašena sloga.

Ovo djelo krasi veliko umijeće i umjetnost. Djelo je jedinstveno i po pripovijedanju, ritmu, dikciji, sintaksi. Ipak, do danas “Beowulf” nije dobio prijevod na moderni engleski jezik.

U djelu možemo primijetiti korištenje mnogih izraza i riječi iz usmene predaje, no ipak ne možemo zaključiti da je autor bio netko tko je bio nepismen. Djelo je vjerojatno zamišljeno da bude napisano upravo tako da izgleda kao da je iz usmene predaje.

U djelu se nalazi mnogo zvučnih i jezičnih efekata, dok je puno manje poredba i stilskih figura. Autor je pripovijedanje zamislio u blokovima, a na kraju svakog dao je izreku ili poslovicu. Sam govor je dosta složen i pomalo nerazgovijetan pa se tako priča prati teško.

U djelu postoji mnogo fantastike, a iako se niti jedan događaj konkretno ne tiče Engleske, spominju se brojna imena koja se mogu povezati sa Švedskom.

Potvrda o autentičnosti “Beowulfa” dobivena je mnogim istraživanjima, kako povijesnih tako i arheoloških. Da bi ep bio dobro analiziran zaslužni su bili oklopi, mačevi i ostale vojne oznake koji su bili iskopani i tako su potvrdili autentičnost ovog djela.

Analiza likova

Beowulf – glavni junak epa, koji je svojom snagom želio pomoći danskom narodu da se riješi zla čudovišta, a pritom ništa ne tražeći zauzvrat. Pošto se njegovo ime sastoji od slogova Beo i wulf mnogi nagađaju da se zbog toga, ali i zbog svojih moći, možda i sam mogao svrstati u kategoriju nekog oblika čudovišta. Naime, on je mogao plivati do skrovitih podmorskih skloništa, a mogao je i roniti sedam dana.