Patnje mladog Werthera predstavlja roman iz razdoblja predromantizma i jedan od najpoznatijih romana svih vremena. To je epistolarni roman objavljen u 2 dijela koji Werther upućuje svom prijatelju Wilhelmu u kojem traži oslonac. Prate se uglavnom Wertherova pisma pa se čini kao da čitate dnevnik, Wilhelmovi odgovori se mogu naslutiti iz Wertherovih pisama. Wilhelm ga cijelo vrijeme pokušava urazumiti, ali Werther je nošen emocijama i svojim unutrašnjim raspoloženjima.
Sva su pisma upućena Wilhelmu osim dva koja su upućena Lotti i jedno Albertu (pisma su pisana od 4. svibnja 1771. godine do 2. prosinca 1772. godine). Pisao je u prvom licu, a dodatak izdavaču je pisan u 3. licu (urednik je smatrao da Werther nije zaslužio pozornost jer nije poput prosječnog čovjeka).
Roman se vrti oko sudbine pojedinca koji se ne uklapa u društvo, otuđenog i ne prihvaćenog, nesretno zaljubljenog koji jedini izlaz vidi u tipičnom romantičarskom bijegu. Roman je podijeljen u dva dijela: a) paralelna kompozicija: što označava dolazak, susret s Lottom, ljubav, emocionalnu rastrzanost, pištolje ,bijeg-odlazak ( otjeran bujicom emocija ) te b) dolazak-povratak, ponovni susret s Lottom, ljubav koju više ne mogu kontrolirati, emocionalna satrvenost, pištolji, nepovratni odlazak (ne snalazi se, ugušen emocijama i doživljajem svijeta) – osjećaj suvišnosti.
Kratak sadržaj
Knjiga počinje tako da se izdavač obraća čitatelju citatom: “Sve što sam mogao pronaći o povijesti bijednog Werthera marljivo sam sakupio, a sada, evo, iznosim to pred vas, i znam da ćete mi biti zahvalni”.
Mladi pravnik Werther još uvijek nije siguran što želi raditi u životu. Dolazi u gradić W. Izgovor da dođe u taj grad bili su mu nedovršeni poslovi njegove majke oko nasljedstva.
Stigao je u kraj kojeg krasi lijepa priroda te je sve to dobro za razvoj njegovog dara kojeg posjeduje iz slikarstva. Po prirodi je jako srdačan i prostodušan pa tako osvaja i skoro sve mještane.
Jednoga dana Werther je pozvan na bal. Prigodom tog ladanjskog bala upoznaje Lottu. Ona je kćer upravitelja kneževa vlastelinstva te se brine za osmero sestara i braće nakon smrti majke. Werther se odmah zagleda u Lottu, njezina unutrašnja ljepota, ali i topla vanjština ga očaraju.
Iako, zna da je zaručena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Za vrijeme trajanja bala, izbija strašna oluja. Njih dvoje provode noć gledajući olujno nebo, a u mislima je i jednom i drugom, pjesma Friedricha Gottlieba Klopstocka koja ih još više povezuje. Od te noći Lotta i Werther provode puno vremena zajedno.
Kada se Albert vratio s putovanja Werther se s njim sprijateljio i svo troje provode sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. No, ipak, tada Werther počinje sumnjati u Lottinu ljubav i s jedne strane se osvješćuje kako nikada neće biti s njom.
Albert je jako ugodan i simpatičan čovjek, čak sa strpljenjem promatra Wertherove bezazlene iskaze simpatije i nježnosti prema Lotti, ne želeći mu se zamjeriti ili ugroziti Lottinu ljubav. No, Werther je sve zaljubljeniji u Lottu i nije mu dovoljno samo Lottino prijateljstvo. Werther razmišlja o tome kako se razbolio od Lottine ljubavi.
Za rođendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg obožava i crvenu vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kada su se upoznali. Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jača. Kako ne bi narušio sklad među zaručnicima, Werther odlazi. Da bi zaboravio Lottu, on postaje tajnik kod jednog diplomanta u drugom gradu.
Werther se jedno vrijeme zadržao kod diplomata, no njegov nadređeni je bio izrazito sitničav te to kod njega uništava i ono malo volje koje je imao za službu pošto mu ona nikada nije bila posebno privlačna. On se osjeća kao da nigdje ne pripada. Ne može se poistovjetiti nisi s plemstvo niti s visokim društvom. Nitko nije imao obzira prema njegovoj pjesničkoj duši.
Našavši se u jednom visokom društvu (koje njega “pučanina” tjera iz svoje sredine) biva povrijeđen. Jasno su mu pokazivali da je nepoželjan i on podnosi ostavku. Stupa u službu kod jednog kneza, ali ju romantični mladić teško podnosi i uskoro napušta službu.
Neuspjehom u pokušaju da nađe zadovoljstvo u poslu povećava se ljubav prema Lotti, koja se u međuvremenu udala za Alberta. Werther se osjeća neispunjeno jer poslom nije nikako mogao zatomiti svoje osjećaje prema Lotti.
Werther se vraća u gradić W u kojem je upoznao Lottu. Stanje uskoro postaje neizdrživo. Werther je još nesretniji, a time i frustriranije i nepravedniji. Ne može više niti sakriti odbojnost koju osjeća prema Albertu, a čini mu se da Lotta nije niti sretna s njim.
Albert naslućuje Wertherovu ljubav prema Lotti i na lijep i uljudan način kaže Lotti kako bi trebala smanjiti druženja s njim. Čak i ona počinje uviđati da ni njeni osjećaji nisu tako bezazleni. Tada zamoli Werthera da je ne posjećuje par dana zbog velikih priprema za Božić. Između Werthera i njegove okoline množe se nesporazumi i Lotta bi se iz te situacije htjela izvući, ali ne zna kako. Werther sve više razmišlja o samoubojstvu, a pokušava sada napraviti i zadnje pripreme.
Ipak, prije samog Božića, jedne večeri kada je Lotta bila sama kod kuće, Werther je odluči posjetiti. Čita joj prijevod Ossijana, trenutak i emocije ga ponesu. Poljubi i zagrli Lottu. Iako su oboje zaneseni, Lotta se prva pribrala i govori Wertheru da joj više nikada ne dolazi pred oči. Sve ovo još i više je učvrstilo njegove namjere oko toga da okonča svoj život.
Werther šalje po slugama pismo Albertu kako bi mu on posudio pištolje jer mora otići na put. Lotta sluti što bi se moglo dogoditi no ništa ne govori Albertu.
Lotta je zadnja dirala pištolj prije nego što je on dostavljen Wertheru. Iste noći Werther je napisao oproštajna pisma te je izvršio samoubojstvo.
Pronađen je sljedećeg jutra u plavo žutom odijelu koje je ga je podsjećalo na dan kada su se on i Lotta upoznali. Pored njega, na pisaćem stolu bila je otvorena knjiga Emilija Galottija.
Njegova smrt izazvala je stanje općeg žaljenja kod svih mještana. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao, između dvije lipe na kraju posvećenog groblja. Na posljednji ga je počinak ispratila Lottina obitelj. Nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo.
Bilješka o autoru
Johann Wolfgang von Goethe (1749.-1832.)
Smatra se najvećim njemačkim književnikom svih vremena. Radi se o književniku koji se proslavio u skoro svim književnim vrstama, a zahvaljujući Goetheu, razdoblje dok je djelovao se naziva “Goetheovo doba” ili razdoblje predromantizma. Njegova dva najpoznatija djela su “Faust” i roman “Patnje mladog Werthera”.
Studirao je pravo u Leipzigu i Strasbourgu, a na poziv vojvode Karla Augusta otišao je u Weimar gdje ne neko vrijeme djelovao kao tajni savjetnik. Godine 1780. dobiva plemstvo, a neko je vrijeme radio i kao upravitelj kazališta.
Johann Wolfgang von Goethe je poznat kao tvorac ideje i pojma “svjetske književnosti” kao kulturne vrijednosti čovječanstva. Poznati književnik je u svom bogatom periodu stvaralaštva preveo i Hasanaginicu na njemački.
Njegova najpoznatija djela bila su: “Egmont”, “Ifgenija”, “Rimske elegije”, “Mletački epigrami”, “Zapadno-istočni divan”, “Iz mog života”, “Poezija i zbilja”.
Nema komentara :
Objavi komentar