Negdje daleko na pučini morska voda je prekrasna, čista, modra, ali i duboka, toliko da se pokuša naslagati nekoliko crkvenih tornjeva od dna prema površini da bi ih se s broda ili obale moglo primijetiti. Koliko god da je voda duboka i mistična, to ne znači da se tamo nalazi samo pijesak.
To nije točno, jer upravo more skriva najveća bogatstva kao što je čudesno drveće, bilje, razne ribe, velike i male. Na mjestu gdje je najdublje more uzdiže se dvorac u kojem vlada kralj podmorskog svijeta. Zidvoi su krašeni koraljima, prozori su visoki od jantara, a krov je sačinjen od školjki koje se zatvaraju i sklapaju u smjeru morskih strujanja.
Kralj koji je vladao morskim dnom već je dugo udovac, zbog čega je dvorcem upravljala njegova majka. Bila je to pametna žena, ponosna na svoje podrijetlo, s dvanaest ostriga na repu za razliku od ostalih sirena koje su smjele imati samo šest.
Majka kralja je obožavala svoje unuke, male kraljevne kojih je bilo šest, od kojih je najmlađa bila najljepša. Koža joj je bia prozirna poput ružine latice, oči plave kao najdublje more. Kraljevne su veći dio vremena provodile u prekrasnom vrtu od kojih je svaka imala svoje mjesto, pa je tako jedna slagala kitice cvijeća, dok je najmlađa zaokružila svoj dio vrta da ju podsjeća na sunce.
Mala princeza je bila zaista neobična djevojka koja je za razliku od svojih sestri bila najpovučenija i dok su se ostale veselile igrajući se na čarobnom morskom dnu, najmlađu kraljevnu je najviše veselio mramorni kip dječaka, koji je na morsko dno dospio tijekom brodoloma. Princeza je pored kipa posadila tužnu vrbu, što je divno uzrasla uz kip.
Najveća radost za Malu sirenu bilo je kada je mogla čuti novosti o svijetu na površini, o ljudima. Tako je baka morala cijelo vrijeme pričati sve što je znala o ljudima, brodovima i gradovima. Najzanimljivijim se Maloj sireni učinilo to što je na zemlji cvijeće zaista mirisalo i što su šume zelene, a umjesto riba imaju ptice koje mogu letjeti i pjevati.
Baka je obećala svakoj da kada navrši petnaest godina moći će izroniti na površinu i sa stijene promatrati brodove kako jedre. Kako je svaka navršavala 15 godina prepričavala je onoj drugoj što je vidjela jer baka sigurno nije mogla sve znati. Nitko nije više želio upoznati vanjski svijet od najmlađe. Prva je pričala o tome kako je ležala na pješčanom sprudu, druga je izronila u vrijeme zalaska sunca.
Kada je treća sestra izronila ona je bila najsmjelija, pa je zaplivala uz široku rijeku što se slijeva u more. Vidjela je prekrasne brežuljke, dvorac. Četvrta sestra nije bila tako hrabra i ona se nije maknula s pučine gdje tvrdi kako je ipak najljepše.
Četvrta sestra nije bila tako hrabra i ona je ostala usred mora smatrajući kako je tamo ipak najljepše. Peta sestra je izašla kada je nastupila zima i promatrala okolinu s ledenjaka.
Napokon je došlo vrijeme da i najmlađa sestra krene prema površini. Mala sirena je s navršenih 15 godina napokon mogla uživati u svježem zraku i promatrati brod na kojem je bila proslava. Tamo je primijetila mladića od 16 godina s velikim crnim očima. Na brodu je bilo veselo jer je mladić slavio rođendan.
Vrijeme je prolazilo i Mala sirena je ushićeno promatrala proslavu sve do trenutka dok nije nastupila oluja. Vlaovi su bili sve veći, a panika neizbježna. Nažalost kraljević se odjednom našao u moru i sirena je pohrlila da ga spasi kako se ne bi utopio jer on je ipak čovjek i nažalost ne može preživjeti pod morem.
Mala sirena je izvukla kraljevića u blizini crkve, dala mu poljubac i sakrila kada je čula da netko nailazi. Uskoro su ga okružile mlade djevojke, a kako nije znao tko je spasiteljica osmijeh je podario djevojkama s plaže, što je mladu sirenu rastužilo. Svakim danom je bila sve tužnija i kada se povjerila jednoj od sestara pomogle su joj saznati gdje princ živi i tako ga je sirena odlazila promatrati svaki dan.
Svakim danom ju je sve više privlačio život ljudi, a iako joj je baka pokušavala objasniti koliko je čaroban život pod morem nju je sve više vuklo prema površini. Tako je jednog dana odlučila da potraži pomoć kod stare morske vještice, koja je živjela u bijeloj kući sagrađenoj od kostiju i koju su čuvale vodene zmije. Iako ju je bilo strah Mala sirena je nastavila dalje.
Vještica se odmah obratila sireni i rekla da je došla u pravo vrijeme i da za nju ima napitak. Nažalost preobrazba neće biti ugodna i svaki korak koji napravi kao bit će kao da joj netko prolazi kroz nogu oštrim nožem. Ako želi imati besmrtnu dušu mora steći ljubav kraljevića, a ako se oženi drugom prvog jutra će se pretvoriti u morsku pjenu.
Ali kako ništa u životu nije besplatno tako ni sirena nije mogla očekivati da će joj vještica pomoći bez naplate. Vještica je zatražila njezin glas koji je najljepši u cijelom kraljevstvu. Mala sirena pristade, vještica joj odreže jezik i da bistri napitak koji će je zaštititi od hobotnica iz njenog vrta. Princeza je na kraju bez problema izašla iz vrta noseći u ruci vrijedan napitak.
Nakon što je izašla van ugledala je dvorac i odmah popila napitak zbog kojeg je odmah osjetila oštru bol, nakon čega se onesvijesti. Kada se osvijestila ugledala je kraljevića kojem se nije mogla predstaviti jer nije imala glas. Pomogao joj je da se digne i odveo u dvorac gdje je dobila najljepše haljine. Svaki dan uveseljavalo ih je veselo društvo robinjica, a koje ipak nisu imale tako lijep glas kao ona.
Jedne noći je primijetila svoje sestre koje su joj rekle da su tužne što ih je napustila, a primijetila je i oca te baku daleko na pučini koji su joj samo mahali jer se nisu mogli više približiti. Svakim danom sirena je bivala sve draža kraljeviću koji ju je tretirao kao dijete, ali ne i kao djevojku koju bi ženio. Priznao joj je da mu je draga zato što ga podsjeća na djevojku koja mu je spasila život, ali nakon toga ju više nije vidio.
Jednog dana krene sa kraljevićem u posjet susjednom kraljevstvu i starom kralju koji je imao kćer. Iako su mnogi pričali kako će se kraljević njome oženiti, on je priznao kako to ne bi mogao biti nitko osim djevojke koja mu je spasila život. Ako će već morati izabrati nevjestu onda će to biti upravo ona jer joj je najsličnija.
Sve se promijenilo kada su napokon stigli jer princeza iz susjednog kraljevstva je zaista bila lijepa, a princ je bio uvjeren kako ga je baš ona spasila. Sirena je znala da će idući dan umrijeti i pretvoriti se u pjenu. Iako je bila tužna zbog vjenčanja svoje ljubavi odlučila je zaplesati na brodu zadnji put u životu jer je znala što je čeka. Odjednom je primijetila svoje tužne sestre odrezane kose koje su joj poručile kako su vještici dale svoju kosu kako ne bi umrla drugi dan. Dobila je nož koji je morala zabosti kraljeviću u srce, a nakon što njegova krv kapna ne njene noge opet će se pretvoriti u sirenu i moći će proživjeti 300 godina.
Kada je prišla kraljeviću i vidjela kako spava sretan sa svojom dragom nije ga mogla ubiti, bacila je nož i skočila u more čekajući da se pretvori u morsku pjenu. Išla je prema zračnim vilama koje su joj priznale da sirena ne može imati besmrtnu dušu osim ako ne dobije ljubav nekog čovjeka. Svaka sirena ima 300 godina kada može činiti dobro i steći besmrtnu dušu. Mala sirena se na kraju uzdigla u svijet zračnih duhova i još jednom pogledala kraljevića koji ju je tražio po brodu gledajući u more kao da je znao da je skočila. Ona mu se samo nasmiješi, poljubi nevjestu i otplovi prema oblaku.
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: pod morem, na dvoru
Likovi: mala sirena, sestre, kraljević, vještica
Bilješka o piscu
Hans Christian Andersen rođen je 2. travnja 1805. u Odenseu. Slavni pisac je rođen u obitelji siromašnog postolara i majke koja je preuzela odgoj nakon muževe smrti. Pred Andersenom je bio težak put dokazivanja kao velikog pisca, koji će potaknuti maštu mnogih. Kada je napunio četrnaest godina krenuo je prema Konpenhagenu kako bi upisao kazališnu školu. Nije imao novaca ni obrazovanja, a u školi se zadržao kratko vrijeme.
Prvo uspješno djelo kojim se dokazao mnogima bio je putopis “Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera”. Djelo je nastalo 1829. godine. Unatoč tome postao je poznat tek po romanu “Improvizator” iz 1835. U njemu je oslikao borbu mladog pisca koji se želio dokazati. Roman je preveden na nekoliko stranih jezika.
Bajke Hansa Christiana Andersena bile su priče koje je on čuo dok je još bio dijete i koje je zatim prepričao. U svakom djelu uspio je postići spajanje stvarnog i bajkovitog svijeta. Iza njega je mnogo poznatih djela: “Mala sirena”, “Palčica”, “Carevo novo ruho”, “Biti ili ne biti”, “Slikovnica bez slika”… Umro je u Kopenhagenu, 4. kolovoza 1875. godine.
Nema komentara :
Objavi komentar