Priča je to jednom srndaću, o cijelom njegovom životu. Od djetinjstva priča prati njegovu dječju zaigranost, mladost, iskušenja, ljubavi i strahove pa sve do zrele dobi.
Knjiga govori o životu koji je svakom od nas dan, govori nam o životu kao takvom. O životnim spoznajama, iskustvima, boli i patnji, ali i ljubavi i sreći. “Bambi” je poučna knjiga koja osim djeci, može poslužiti i odraslima da spoznaju sebe i svoj život.
Čovjek se u ovoj pripovijesti pojavljuje kao strašni i nadmoćni On. On je biće koje životinjama donosi strah i patnju. Iako mu je Gobo vjerovao, on ga je na kraju iznevjerio. Kada je prvi put Gobo bio ranjen, On mu je pomogao, no samo iz razloga da bude što bolja lovina kasnije kada se oporavi. Gobo mu je vjerovao, vjerovao je da će mu On pomoći i sljedeći put kada je bio ranjen. No, tada ga je On do kraja usmrtio. Ovaj dio knjige najviše nam je dao za razmišljanje. Autorova pouka djela je da se prema životinjama moramo odnositi s brigom, pažnjom i ljubavlju. Moramo biti “Čovjek” prema njima, a ne “On”.
Kratak sadržaj
Bambi je stigao na svijet jednog proljeća. Odmah su mu se svi divili, a posebice svraka koje se to maleno lane posebno dojmilo. Bambi je učinio svoje prve korake s majkom. Prvo su učili hodati u šumi, a potom je na red stigla i livada. Tako je lane malo pomalo upoznavalo svijet, prirodu, biljke i životinje.
Majka mu je pričala o svemu što život nosi, o tome koliko je život poseban, ali i na što posebno mora pripaziti, čega se mora čuvati i koje mu opasnosti mogu prijetiti. Majka mu je otkrila i tajnu, kako se može osloniti i na šuštanje lišća koje mu može najaviti ako mu se približava neka opasnost.
Bambi se tako s vremenom upoznao sa svojim prijateljima, sa srnom Enom i njezinom djecom, sa zecom te Falinom i Gobom. Jednoga dana usred livade pojavila su se dva srndaća koji su imali ogromne rogove. No, ubrzo su nestali duboko u šumi. Majka je tada objasnila Bambiju da je jedan od njih i njegov otac, a s njim će se upoznati kada za to stigne pravo vrijeme.
Vrijeme je teklo, a Bambi je svakoga dana sve više učio o životu. Nekada ga je to sve i toliko opterećivalo i osjećao je preveliku zasitnost od informacija pa je imao osjećaj kao da mu se muti u glavi. Polako se priviknuo i na to da je za srne život danju izuzetno opasan i da se glavni život odvija noću kada je šumski život na vrhuncu.
Upoznao se Bambi i s nedaćama oluja, kiša i grmljavina, sijevanja munja, ali osjetio je i blagu ugodu ljetne kiše. Iskusio je Bambi i strah kada mu je majka prvi puta nestala naglo u šumi. Kada ju je išao tražiti naletio je na Falinu i Goba koji su se suočili s istim problemom. Zaključili su zajedno da su majke vjerojatno otišle kod očeva.
Bambi je jednom prilikom naišao je na jednog lika koji ga je jako prestrašio, a on se zvao On. Kada je tumarao dalje šumom, konstantno tražeći majku koja je sve češće nestajala, pojavio se Stari koji ga je prekorio jer ne može ostati sam. A Bambi je ostajao sve više i više sam.
Jednoga dana, kada su sve životinje uživale u lijepom danu na livadi, družile su se i bili su mir i blagostanje, najednom nešto jako udari. Bambi je mislio da se radi o gromu. Kada je bježao naletio je na jednog srndaća kojemu su bila razderane plećke. Majka ga je dalje povela za sobom u trk te mu je kasnije objasnila da je za to kriv On.
Prošlo je neko vrijeme i Bambi je susreo ponovo Starog. Skupio je hrabrost i upitao ga tko je to On. No, Stari mu je rekao da mora sam istraživati, njušiti i gledati. I tako će puno toga naučiti. Tada je nestao.
Stigla je jesen. Lišće je poprimilo šarene jesenske boje, no postojalo je sve slabije te se već jedva održavalo na granama. Došlo je i doba kiša pa mrazova i magle, a sve to značilo je i manje hrane. Bambijevi veliki rođaci jeleni dali su se u trk, jesenske kiše postajale su sve češće. Na to su se nastavili i udarci sjevernjaka i postajalo je sve hladnije. Stigla je i zima, a s njom je i život postao sve teži. Srne su se sve češće okupljale i zajedno družile. Okupile su se i Netla, Marena, Karus i Rono. Rono je šepao jer je jednom prilikom On riknuo vatrom na njega i tako ga ranio.
O neobičnom i strašnom biću saznali smo do sada neke detalje, a to je da osim vatre ima i treću, zlu, ruku, iz koje može sukljati plamen, a može udarati i grom. Iako je Marena bila uvjerena da će se On i ostale životinje pomiriti i s vremenom sprijateljiti, od toga nije bilo ništa. Upravo naprotiv.
On i njegovi su jednom prilikom priredili prema životinjama cijelu hajku. Prvo su ih opkolili, a zatim su ih počeli ubijati. Ubijali su sve što je letjelo, skakalo i živjelo. Tako su nastradale ptice, srne, zečevi… Slabušan Gobi ostao je nemoćno ležati u snijegu. Bambi je tada dobivao upute od jednog promuklog glasa koji mu je govorio kamo mora otići i pobjeći. Od toga dana svoju majku više nije vidio, a isto tako nije vidio niti Gobu. Od cijeloga društva ostali su samo Falina, Netla i teta Ena.
Stiglo je proljeće, a Bambi je radio na tome da očisti svoju krunu koja je udarala po granju. Ostali okrunjeni čim bi ga ugledali su ga zlostavljali i gonili, a on se bojao da ga ne uhvate. Bambi je sve više posustao, izgubio je hrabrost i postao je sve više tužan i neraspoložen. Sve više se šuljao okolnim putevima pazeći da ga netko ne vidi i uhvati.
Bambi je postajao sve češće obuzet s nekim čudnim osjećajem čežnje kada god je pomislio na svoju prijateljica Falinu ili neku od njezinih prijateljica. Osjetio je prve osjećaje koji su bili povezani s ljubavlju.
U ljeto čežnje su postajala sve jače izražene. Nekada su bile toliko jake da su njom utihnula sva ostala osjetila, a time se smanjila i pozornost koju je trebalo uvijek imati jer bi se u suprotnom moglo dogoditi nešto kobno.
Tada se Bambi bio susreo i s Falinom nakon mnogo godina. Oboje su ostali zatečeni susretom i s nostalgijom su se prisjećali dana iz mladosti. Rono i Karus brane Bambiju da se druži s Falinom, a Bambi im pokaže svoju premoć te ih oboje do krvi istuče, a oni pobjegnu u grmlje.
Bambi je izrastao i ojačao, a Falina mu priznaje da je u njega zaljubljena. Bambi je bio presretan, ali i pomalo smušen i mamuran sljedećeg dana od cjelonoćne igre s Falinom. Probudio ga je zvuk koji ga je zvao da dođe. Bambi je pošao za zvukom, a mislio je da ide svojoj voljenoj Falini. No, Stari ga je tada poveo do tog glasa. Tada je shvatio da je to bila zamka koju je postavio lovac. On je sviralom oponašao zov srne. Bambi je bio zahvalan Starom jer mu je spasio život. Nakon toga, zamolio je Falinu da ga više nikada ne zove jer joj ne može odoljeti.
Jednom prilikom Bambi i Falina susreli su Goba. Oboje su bili iznenađeni, a on im tada ispriča da je cijelo vrijeme bio kod Onog, a on ga je i spasio za vrijeme one hajke kada je nemoćan ležao u snijegu. Gobo se neoprezno šetao šumom što je posljedica boravka kod Onog. Bambi i Falina ga otprate do njegove majke Ene.
Gobo je sada okružen svim životinjama i priča o svom boravku kod Onog. Pričao je o svom iskustvu, o tome koliko je On dobar i svemoguć, a kao posljedicu svega imao je vrpcu oko vrata. U taj čas se pojavio Stari i povikao je: “Nesretniče”!
Gobo i Marena ponovo postaju nerazdvojni. Bambi je sve stariji i sve se više razvija. Osim što je iskusio ljubav, Bambi se sve više sada počinje otuđivati od društva. Traži Starog kojem postavlja mnoga pitanja, a na što mu on odgovara da će biti dovoljno ono što sada osjeća, a ostalo će shvatiti kasnije.
Nakon nekog vremena, Gobo je bio ustrijeljen od lovca, a Bambi uživajući u jutru biva neoprezan te i njega ustrijeli lovac iz zasjede, direktno u stegno. Bambi padne, ali u zadnji čas dolazi Stari koji ga doziva da se digne. Stari prevari pse i lovca koji su išli za Bambijevim tragovima i uspije ga povesti do skrovišta gdje se Bambi od umora i bolova samo srušio.
Bambi se polako oporavlja kod Starog u skrovištu. Naučio je puno o ljekovitim travama koje prije nije volio, a koje su mu sada pomogle da izliječi rane. Upijao je svaku riječ Starog s velikom radošću, iako je ponekada osjećao veliku sjetu jer je morao ležati ranjen.
Stigla je ponovo zima, s njom i lovačke hajke. Jednom prilikom dotrčala je do jame u kojoj su se nalazili Bambi i Stari, lisica na tri noge. Za njom je išao pas koji ju je lovio i koji je pomagao lovcima. Lisica je s ostalim životinjama nazivala psa pogrdnim imenima govoreći mu da je bijednik koji služi Njemu. No, na kraju je ipak poginula od njegovih zubiju.
Prošlo je mnogo vremena i svi su sada već stari. Bambi se jednoga dana zaputio u šetnju, a inače je živio osamljeno. Tada je ugledao Falinu iz daljine, ali suzdržao se i nije joj prilazio. Iznenadio se kada je vidio da je prošarana sjedinama. Osjetio je staru iskru ljubavi koju je nekoć gajio prema njoj.
Stari ga je jednoga dana poveo prema mjestu gdje je maloprije nešto jako grunulo. Tada Bambi ugleda krvavog i mrtvog lovokradicu kako leži u snijegu. Stari mu kaže kako se sada može uvjeriti da On nije svemoguć i da nije nad njima. Bambi mu odgovara da su zakoni prirode iznad svih njih.
Tada mu se Stari obrati i kaže mu kako sada može mirno otići tamo gdje svatko od njih mora ići sam. Pozdravlja se s njim i kaže mu da ga je jako volio.
Bambi začuje kako neko lane doziva majku. Bambi mu prilazi i pita ga zašto ne može biti sam. Krug se zatvara.
Vrsta djela: pripovijetka
Vrijeme radnje: pratimo cijeli život Bambija, a samo vrijeme je neodređeno
Mjesto radnje: šuma i livada
Likovi: Bambi, Bambijeva mama, Falina, Netla, Gobo, Karus, Rono, teta Ena, Stari, On, ostale životinje u šumi (jeleni, zečevi, ptice…)
Analiza likova
Bambi – glavni lik priče. Pratimo njegov život od rođenja pa sve do starosti. Kao dijete bio je jako radoznao i postavljao je mnoga pitanja. Kako je rastao tako je naučio i mnogo o šumi i njezinim stanovnicima. Volio je ugoditi životinjama, posebice ćuku kojeg se uvijek prepao jer ćuk je to volio. Kada je već malo odrastao i postao pravi momak, javile su se kod njega prve sumnje, manjak samopouzdanja i nesigurnost, a sve to stiglo je i s prvom ljubavi koju je osjećao prema Falini. Pokazao se kao individualan i samotnjak u odrastanju. S iskustvom koje mu je život donio, postao je jako mudar. Kada je postao stariji vrijeme je sve više provodio u samoći, razmišljajući i otkrivajući svijet oko sebe.
Falina – jako vesela, živahna i domišljata i puna životnog elana i svježine. Radoznala je i voli pričati pa tako ne može za sebe zadržati niti jednu prijateljevu tajnu. S iskustvom i vremenom postajte smirenija i ozbiljna.
Gobo – nježan i slab, drugo dijete srne Ene. Bio je dobar i drag te pomalo turoban. Jako plemenita duša. Naime, kada je jednom prilikom za vrijeme lovačke hajke pao, odmah je upozorio Bambija da bježi i da se spasi, a on će se snaći. Nakon što se vratio od Njega, postao je samodopadan i ohol, smatrao je da sve zna. Na kraju je stradao upravo od Njega, kojemu je bezuvjetno vjerovao.
Stari – stari i strogi knez srndać. Svi su ga cijenili, a malo tko ga je vidio. Nitko nije znao gdje on živi niti koliko je star. Nekoliko puta spasio je Bambija od sigurne smrti. Brižan i nenametljiv. Bio je pravi učitelj koji je zahtijevao od svojih učenika da sami steknu znanje kroz svoje iskustvo. Rekao je Bambiju da ako želi spoznati sebe i nešto naučiti o životu mora ostati sam. Na kraju je njegov život došao kraju i on se pozdravio s Bambijem govoreći mu da ga je jako volio.
On – autor je kroz ovaj lik prikazao čovjeka kako ga vidi jedno lane. Bambi je opisao čovjeka kao čudno biće koje stoji uspravno i ima čudan miris, a lice mu je blijedo i golo. U cijeloj priči niti jednom autor nije naslovio “Njega” ili “Onog” s imenicom “Čovjek”. On je uvijek naslovljen u padežu trećeg lica. No, nesumnjivo je da ga je autor htio prikazati kao nekoga tko vjeruje da ima nadmoć nad svima, posebice nad životinjama, koji je bezosjećajan i najradije bi da je i sam Bog.
Bilješka o autoru
Felix Salten pravim se imenom zove Siegmund Salzman. Rodio se u Budimpešti 1869. godine. Još u ranom djetinjstvu s roditeljima je preselio u Beč gdje se školovao te zaposlio. Naime, morao se zaposliti već sa 16 godina jer mu je otac doživio bankrot. Radio je kao kazališni kritičar i kao novinar.
Napisao je nekoliko romana i kazališnih komada, a najveću popularnost stekao je upravo pričama o životinjskom svijetu od kojih se najviše ističe priča “Bambi” koja je objavljena 1923. godine.
Pošto je bio pod utjecajem uspjeha koji je doživio “Bambi”, odlučio je napisati nastavak djela pod imenom “Bambijeva djeca”.
Malo prije Drugog svjetskog rata emigrirao je iz Austrije u Švicarsku gdje je i umro 1947. godine.
Nema komentara :
Objavi komentar