Ukupno prikaza stranice

Bajka o ribaru i ribici - Aleksandar S. Puškin

“Bajka o ribaru i ribici” kao i što sam naslov kaže spada u bajke. Napisana je u jednom smjeru, bez sporednih događaja koji bi omeli glavni tijek radnje.
U uvodu bajke spominju se glavni likovi – starac i starica i mjesto gdje žive – na žalu sinjega mora. Zaplet radnje započinje onda kada starac ulovi zlatnu ribicu, a do vrhunca dolazi sa staričinom pohlepom. Starica je nezasitna i stalno ima nove molbe. Kada starica poželi biti vladaricom mora, ribica se naljuti i vraća je u stvarnost – siromaštvo.
U središtu radnje je sukob dobra i zla i pobjeda dobra. Na kraju je starica kažnjena zbog svoje velike pohlepe.
Bajku je preveo Dobriša Cesarić i to u desetercu bez rime. Stih deseterac još više naglašava umjetničku bajku koja se dogodila davno. Ova bajka jako je srodna narodnoj bajci jer su opisi rijetki i sažeto napisani, a u prvom planu je pripovijedanje događaja te likovi koji idu ka nekom cilju.
Kratak sadržaj
Već trideset i tri godine živjeli su stari ribar i njegova žena jako siromašnim životom. U staroj i trošnoj kolibi na obali sinjeg mora provodili su dane skromno i samotno.
Starac je lovio ribu ne bi li on i supruga imali što za jesti. Tako je jednoga dana ulovio malenu zlatnu ribicu. Kada ju je ugledao u svojoj mreži, ona je progovorila ljudskim glasom. Molila ga je da je pusti, a zauzvrat će mu ona ispuniti bilo koju želju.
Starac je bio dobrodušan i skroman te joj se smilovao i vratio je nazad u more bez ikakve naknade i želje. No, kada je za cijeli događaj čula njegova žena, zahtijevala je od njega da se vrati nazad do mora, nađe zlatnu ribicu i poželi novo korito.
Starac je udovoljio svojoj supruzi i otišao do obale mora. Primijetio je da je mora jako nemirno.Dozvao je zlatnu ribicu i onda ispunjava njegovu želju. Pohlepna starica je dobila svoje novo korito.
No, starica ne odustaje. Sada želi i novu kuću. Starac odlazi do mora koje je još nemirnije i ponovo zove zlatnu ribicu. Ona i ovoga puta udovoljava njegovoj želji. Već kada se vratio kući, starac je imao prilike vidjeti predivnu novu kuću s novim dimnjakom i vratima napravljenima od hrastova drveta.
Misleći da sada stvarno ima sve, starac vjeruje da će njegova žena prestati sa željama. No, ona ne odustaje. I dalje starcu ne da mira i želi još više i više. Ovoga puta želi postati bogata vlastelinka i ponovo šalje starca na more. More je sada već jako uzburkano. Starac pronalazi ribicu i onda mu udovoljava i u toj želji.
Kada se vratio kući, starac je ugledao bogato odjevenu ženu koja naređuje i tuče sluge. Starca odmah pošalje u staju da joj služi.
Prošla su tako dva tjedna kada se starica ponovo polakomi. Šalje starca opet k ribici jer ovoga puta želi biti svijetla carica. Starac joj govori da je nerazumna i da prestane sa svojim prevelikim zahtjevima, ali ona ne odustaje. Iz već jako crnog mora, ponovo će izaći zlatna ribica te će starcu ispuniti i tu želju.
Tako je starica postala i bogata i moćna carica koja živi u dvorcu i služe joj sluge. Ona tjera starca iz dvora, a svi mještani mu se smiju. Sluge ga skoro i ubiju, a narod priča o tome kako se jadan starac uopće drznuo ući na dvor.
No, starica nakon nekog vremena ponovo poludi i sada želi postati vladaricom cijeloga mora, a da joj zlatna ribica uz to bude i stalno na usluzi.
Jadac starac se tada ponovo uputi na more, a tamo je već velika oluja. Starac pronalazi ribicu i prenosi joj još jednu želju svoje žene. Ribica sada ništa ne odgovori, samo mahne svojim perajama i zaroni u duboke more.
Iako ju je starac još dugo čekao, ne znajući što se dogodilo, ribica nije došla. Kada se vratio kući, ugledao je ponovo svoju staru i trošnu kolibu, a pored nje i svoju siromašnu ženu koja ga je čekala uz napuklo korito.
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: Pošto se radi o bajci mjesto radnje je kao i vrijeme radnje neodređeno. Zna se samo da se radnja odvija uz obalu i na moru.
Glavni likovi: starac, starica i zlatna ribica
Analiza likova
U cijeloj bajci pojavljuju se samo tri lika, starac i starica koji su stvarni, ali nisu imenovani i mogu živjeti bilo gdje, čak i u našem susjedstvu te zlatna ribica koja je nestvarni lik.
Starac – dobar i pošten. Živi skromno i sve je stekao svojim radom, ali je sretan i ništa mu ne nedostaje. Dobrog je srca i plemenite duše. Ribici je darovao slobodu, a zauzvrat ništa od nje nije tražio. Znao je da se sreća ne može kupiti već se do nje dolazi radom i trudom. Popustljiv prema ženi kojoj se ne zna suprotstaviti iako je znao da je pohlepna i zla.
Starica – simbol je zla, lakoma je nikada joj nije dovoljno. Želi sve više i više dok ju njezina nezasitnost nije uništila. Kako je od ribice dobivala sve više darova, tako je postajala sve više pohlepna. S vremenom kako je postajala sve bogatija, tako je prema starcu postala i sve zločestija, gruba i otresita. Sluge je tukla, a starca je otjerala iz dvorca. Oko njezine oholosti vrti se cijela radnja bajke.
Zlatna ribica – lik koji će pomoći starici da spozna kolika je njezina pohlepa. Strpljiva je prema starcu i milostiva. Mogli bismo je usporediti s Bogom jer je jako dobra, ali kažnjava zlo.
Autor: Aleksandar Sergejevič Puškin
Bilješka o autoru
Aleksandar Sergejevič Puškin bio je pripovjedač, dramatičar i ruski pjesnik. Rođen je 6. lipnja 1799. godine u Moskvi. Također se smatra da je bio ponajbolji pjesnik i otac moderne ruske književnosti.
Iako je odrastao u već pomalo siromašnoj plemićkoj obitelji, imao je svoju dadilju i odgojitelja. Pa je tako od ranog djetinjstva bio prepušten odgoju kmeta Nikite Kozlova i  kmetice Arine R. Jakovljeve. Kretao se u društvu mnogih intelektualaca, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo još jače.
Nakon školovanja u liceju gdje su se školovala sva plemićka djeca, bivao je sve popularniji. To  se nije svidjelo caru koji ga je protjerao u progonstvo. U progonstvu je napisao mnoga djela, a šest godina kasnije, 1826. godine, car ga poziva da se vrati nazad u Petrograd.
Pisao je Puškin tijekom svog života mnoga djela radi kojih je postao vrlo cijenjenim književnikom. Pisao je poeme, drame, pripovijesti, drame i lirske pjesme.
Njegova najpoznatija dijela bila su “Kavkaski zarobljenik”, “Kapetanova kći”, Evgenij Onjegin”, “Braća razbojnici”, “Cigan”, “Belkine pripovijesti” i “Ruslan i Ljudmila”.
Umro je 29. siječnja 1837. godine, od posljedica ranjavanja koje je zadobio sukobljujući se u dvoboju koji nije bio ravnopravan.

Nema komentara :

Objavi komentar