Alkar - Dinko Šimunović

“Alkar” je pripovijetka s pričom o ljubavi koja se događa onda kada ju najmanje očekujete. Radnja se odvija u selu Begluku te u Sinju, gradu poznatom po čuvenoj manifestaciji, alki. Glavni dio radnje se događa u razdoblju priprema od jedne do iduće alke i periodu koji traje malo više od godinu dana.

Pripovijedanje je u trećem licu, a povjereno je sveznajućem pripovijedaču koji ne sudjeluje u navedenim događajima. Čitatelj može uživati u dugim opisima krajolika koji su isto tako uključeni u pripovijedanje.

Alkar tako započinje opisom Sinjskog polja. Slika je skoro pa idilična i ona uvodi čitatelja u savršenu situaciju između likova. Ljudi rade svoj posao i čekaju glavni događaj godine, alku, a Marta i Salko uživaju u svojoj ljubavi.

Kratak sadržaj

Dvoje zaljubljenih Salko s navršenih 18 godina i Marta koja je napunila 20 godina, potajno se nalaze pokraj rijeke Cetine. Pronašli su komad hladovine gdje se mogu opustiti sakriveni od znatiželjnih pogleda.

Salkov otac Rašica jednom je bio zaljubljen u djevojku Stanu s kojom se trebao vjenčati, ali kada je Stana oboljela od crnih ospica, naglo je poružnjela i kao takva nije htjela poći za Rašicu iako ju je on zaista volio i nije mu smetalo što joj je bolest unakazila lice. Na kraju se oženio Lucom, djevojkom iz bogate obitelji (dotaricom kako su zvali djevoke s velikim mirazom) koja mu je rodila sina Salka.

Nažalost Rašica nikako nije mogao zavoliti Lucu, pa ni onda kada im se rodio sin i zato je otišao u hajduke. Počeo je pljačkati i ubijati Turke zbog čega se na kraju obogatio. Svojoj ženi nikada nije uputio lijepu riječ i tako sve dok Luca nije umrla.

Prva ljubav Stana koju je sudbina tako tragično pogodila, na kraju se vjenčala za siromašnog Iliju kojem je rodila dvije kćeri, Ivu i Martu. Unatoč tome što je imala obitelj Stana nije bila sretna jer ju se selo doživljavalo vješticom kako zbog izgleda, a tako i zbog toga što je uvijek šutila.

Nakon Lucine smrti Rašica se smirio i nije više odlazio u hajduke. Kada je Marta, kćer njegove ljubavi Stane napunila 16 godina on ju je ugledao na groblju i taj mu se tren srce stislo od bola jer mu se učinilo kao da je umjesto Marte ugledao svoju nesuđenu ljubav Stanu. Od tog ju je trenutka zavolio iako je znao da je u Martu zaljubljen i njegov sin Salko.

Prošle su četiri godine, a Rašica i dalje nije mogao prestati misliti o Marti, koja se kasnije zaljubila u njega i taj tren počela izbjegavati Salka. Voljela ga je drugačije nego Salka, ali to mu nikad nije uspjela reći, a on je cijelo vrijeme bio uvjeren kako je njezino srce rezervirano samo za Salka. Rašica je na kraju postigao dogovor sa sinom koji je htio oženiti Martu i trčati alku. Rašica mu je dopustio da se vjenča Martom, ali da sam trči laku te da bude alkarski momak.

Salko se nakon toga počeo opet viđati s Martom koja je bila uvjerena da Rašica nije zainteresiran za nju. Ali na alci je postalo jasno kako lijepa djevojka nije zaljubljena u sina nego u oca. Salko je shvatio bolnu činjenicu kada je vidio koliko se Marta veseli pobjedi njegova oca na alki. Kasnije mu je potvrdila ono što je sumnjao, zbog čega je poludio i otišao iz sela.

Uslijedilo je vjenčanje između Marte i Rašice. Od vjenčanja je prošlo skoro godinu dana, a nitko nije znao gdje se nalazi Salko. Selo je odmah počelo pričati kako je za Salkovo ludilo kriva vještica Stana sve dok im nije ispričala kako se njena kćer zaljubila u oca i zato odbila sina. Selo se u tom trenutku okrenulo protiv Marte koja je priznala da se udala za čovjeka kojeg voli i da je to poštenije nego da se udala za Salka i živjela cijeli život u laži.

Selo je prihvatilo njeno objašnjenje osim nekoliko staraca, koji su smatrali kako djevojka nema pravo sama birati muža bez obzira voli li ga ili ne. Stigao je kolovoz, a s njime i nova alka, ali Rašica se ovog puta nije natjecao. Odjednom se usred utrke pojavio čudan alkar okićen stvarima sa smetlišta bez koplja. Bio je to jadan Salko koji je uspio pogoditi u sridu bez pravog koplja. Uhićen je jer je prekinuo alku, a kad su ga pustili nastavio je i dalje lutati. Otada su ga zvali “Salko alkar”.

Autor: Dinko Šimunović

Naslov: Alkar

Vrsta djela: pripovijetka

Vrijeme radnje: kraj 19. stojeća

Glavni likovi: Rašica Crnošija, Salko, Marta

Analiza likova

Rašica Crnošija – pedesetogodišnji, zao i opasan čovjek. Vanjština mu je poput nekog junaka iz prošlosti kakvog zamišljaju ljudi Cetinske krajine. Roditelji su mu bogati, a u mladim je danima bio zaljubljen u siromašnu Stanu. Kada je Stana oboljela od crnih ospica bila je toliko ružna da su svi zazirali od nje. Ali ne i Rašica koji ju je svejedno htio oženiti, no ona ga je odbila. Nakon toga oženio se bogatom djevojkom koju nije volio, a iz tog braka dobio je sina Salka. Pošto je živio bez ljubavi i tako osjećao velik teret, otišao je u hajduke i napustio obitelj. Često je upadao u turska područja gdje je napadao, pljačkao i ubijao. Tako se i obogatio. Zadnje što je zaplijenio bio je arapski vranac s kojim je pobijedio na alkarskom natjecanju. Nakon što mu je žena umrla, odlučio se vratiti kući i ostvariti dobar odnos sa sinom. No, to mu nije uspjelo, čak mu je nanio i zlo tako što mu je preoteo djevojku. Nije birao sredstva kojim je dolazio do cilja jer ono što je zamislio, to je i ostvario.

Salko – osamnaestogodišnji nježan i dobrodušan mladić. Bio je jako osjećajan što se nije moglo povezati s njegovom jakom tjelesnom građom. Bio je potpuno drukčiji od svoga oca. Osim što je bio nježan, plah prema djevojkama, bio je neodlučan i plave kose, bez brkova. Pokazao je svoju dobrotu prema Marti koja je tražila upravo suprotno, muškarca koji će je pokoriti i pokušati slomiti, koji će njome dominirati. Njegov najveći nedostatak je bila njegova osjećajnost, nikako se nije mogao prilagoditi sredini u kojoj je živio, a u kojoj su dominirali odlučni, snažni i grubi muškarci koji ono što zamisle pretvore i u svoja djela.

Marta – dvadesetogodišnja predivna djevojka kojoj su se svi divili u njezinom kraju. Imala je crnu kosu i tamne oči te lijep stas. Iako je ispočetka voljela Salka kao što žena voli muškarca, ta ljubav za nju je prošla i za njega je osjećala još samo ljubav koju osjeća prema bratu ili prema prijatelju. Odrasla je u kraju u kojem su muškarci dominirali prema ženama te je to i tražila u muškarcu. U Salku to nije mogla naći jer on, iako je izgledao snažno, bio je jako osjećajan. Nije se s njim osjećala sigurno pa se odlučila za njegovog oca kojeg se malo i bojala. Kod Rašice je privlači njegova snaga i muževnost, njegova strogoća i zapovjednička narav. Osjeća da mu se može predati u svakom pogledu. Ona je čvrsto uvjerena u svoje osjećaje te je odlučna u onome što naumi i učini. Iskrena je i jako poštena. Bilo joj je žao što je Salku prouzročila veliku bol.

Bilješka o autoru

Dinko Šimunović je rođen 1873. godine u Kninu u obitelji učitelja. Nakon godina školovanja i sam je na kraju postao učitelj te je radio u selima Dalmatinske zagore. Završio je školu za učitelje pored Zadra. Bio je poznat po tome što je uvijek živio skromno, a ako je imao veliku obitelj često se morao boriti s oskudicom.

Tijekom rane faze svog života Dinko je veći dio vremena proveo u mjestu Koljani, malom selu pored Vrlike u Cetinskoj krajini. Upravo su se taj dio Hrvatske i njegova okolica pokazali ključnima za književno stvaranje po kojem je kasije Dinko Šimunović postao poznat.

Njegovo književno stvaralaštvo obuhvaća oko sedamdeset pripovijetki, dvije autobiografske proze te tri romana. Prvo objavljeno djelo je “Mrkodol” iz 1905. godine. Sa spomenutom knjigom je privukao pozornost kritičara. Spajajući umjetno i narodno uspio je stvarati poseban tip novela sa čim se nametnuo na sceni nositelja hrvatske moderne.

Neke od njegovih novela smatraju se vrhuncem hrvatske književnosti. Tu su još djela: “Roman “Tuđinac” i knjige “Đerdan”, “Mladi dani”, “Mladost”, “Dvije pripovijetke” i “Alkar”. Umro je 1933. godine u Zagrebu.