Knjigu možemo svrstati u realistični roman u kojem je opisano djetinjstvo jednog dječaka. Djelo je objavljeno 1928. godine i mnogi smatraju da je ono skrenulo pravac dotadašnje dječje književnosti koje se bavilo nerealističnim likovima i mjestima radnje (vilama, čarobnjacima i vješticama). Ovo djelo smješteno je u grad, a njegovi likovi su djeca koju možemo naći u bilo kojem naselju ili kvartu.
Iako je autor napisao roman prije svega da zabavi djecu, on nosi i pouku, a govori o dobru i zlu, o marljivosti, poštenju i plemenitosti.
Kratak sadržaj
Emil je marljiv i radišan učenik, najbolji u razredu. Živi u malenom gradiću u Njemačkoj imenom Neustadt. Rano je ostao bez oca, u dobi od samo 5 godina pa je odrastao sam s majkom. Nisu bili bogati, ali su živjeli dobro i pošteno. Majka mu je bila frizerka i radila i kod kuće. Često joj je uskakao u radnji i sam Emil koji je prao glave. Pomagao je majci gdje je stigao, osim u radnji, pomagao je i kod kuće kada je bila bolesna i nije mogla kuhati, prati i čistiti.
Ipak, iako je Emil bio dobar, marljiv i odličan učenik, kao i svako dijete volio je pustolovine i avanture. Jednom prigodom uputio se sa svojim prijateljima do gradskog spomenika vojvode Karla gdje su mu svi zajedno stavili šešir na glavu. Emila su podigli i on je vojvodi nacrtao brkove i obojio nos. I dok je bio još sav u poslu šaranja, naišao je stražar Jeschke i u zadnji čas sva se djeca razbježe. No, kod Emila je ostala sumnja je li ga gradski stražar vidio.
Škola je završila i počeli su školski praznici. Majka šalje Emila u Berlin u posjetu kod svoje sestre koja tamo živi sa suprugom i kćerkicom nadimka Poni. S njima živi i Ponina i Emilova baka. Majka šalje novac za baku kao pomoć, nešto malo što je uštedjela i daje Emilu još dvadeset maraka za džeparac.
Na putu do željezničkog kolodvora, majka Emilu daje savjete kako da se ponaša za vrijeme puta i u posjeti kod njezine sestre. Posebno ga upozorava da pripazi na novac koji nosi. Putem susretnu i gradskog stražara Jeschkea što kod Emila izazove stanovitu dozu straha jer se pribojao neće li reći nešto o spomeniku. No, sve je dobro prošlo po Emila.
Emil se ukrcao na vlak i pustolovina je započela! Nakon par zaustavljanja vlakom, Emil ostane sam s gospodinom koji se predstavio imenom Grundeis. Emil je primijetio da gospodin ima kruti šešir kojim je djelovao još strože i tajnovitije. Emilu je stanoviti gospodin odmah bio čudan te odlazi do kupaonice s namjerom da dobro sakrije novac. Pronađe iglu u ovratniku i njome probode kaputić. Unutar njega ušije novac u unutrašnji džep.
Nakon što se vratio do odjeljka primjeti kako gospodin Grundeis već spava. Sjedne i trudi se ne zaspati. No, oči mu se samo sklapaju…
Emil utone u san i sanja kako je otkriven u bojanju spomenika te se od njega zahtjeva da otkrije sve sudionike. Emil odbija izdati prijatelje i bježi. Svi ga love, za petama su mu i Emila takva noćna mora trgne iz sna i probudi se u znoju.
Kada se probudio čovjeka sa šeširom više nije bilo. No, nije bilo ni Emilovog novca. Emila uhvati panika i razmišlja što će sada. Majka se trudila da bi uštedjela to malo novca i sada je on nestao.
Emil začuje kako se vlak zaustavlja jer dolazi na jednu od stanica. Proviri glavom kroz prozor u nadi da će u mnoštvu ljudi ugledati baš čovjeka s krutim šeširom. I, ugleda ga. Žustro izlazi iz vlaka i počinje ga pratiti. Baka i Poni u međuvremenu čekaju Emila na dogovorenom mjestu, no njega nema. Odlaze kući i dolaze ponovo kada je trebao doći sljedeći vlak, ali od Emila ni traga ni glasa. Telefona tada još nije bilo pa nisu mogle provjeriti s njegovom majkom je li on uopće i krenuo.
Kako prati svog sumnjivca, Emil susreće dječaka pod imenom Gustav. Gustav je specifičan po tome što ima trubu u džepu i kao lik predstavljan je u potpoglavlju romana. Emil mu ispriča svoju priču i on mu odluči pomoći. Dovodi skupinu djece i svi zajedno kreću u potragu za gospodinom Grundeisom koji je ukrao Emilov novac.
Svi zajedno razrađuju cijeli plan detektivskog posla i svatko ima svoje radne zadatke. Moraju vratiti Emilov novac i orobiti pljačkaša. No, muči ih pitanje je li i to krađa?
Posao detektivskog društva se nastavlja. Prate svoju metu do hotela i saznaju gdje će odsjesti. Emil je u međuvremenu javio baki da se ne brine kako će stići kasnije. Poruku dobiva njegova sestrična Poni te se kratko pridružuje društvo, a nakon toga odlazi nazad kući govoreći kako ovakav posao nije primjeren za djevojčicu.
Istu večer oko 10 sati primjećuju nekog liftboja. Kada su mu se malo približili shvatili su da je Gustav s trubom. On se sprijateljio s pravim liftbojem i ispričao mu što čine pa mu je ovaj posudio svoju odoru. Gustav se tako prerušio u njega i pratio gospodina s krutim šeširom. Saznao je da je naručio buđenje sutradan u 8 ujutro.
Ekipa razrađuje plan i dogovara sastanak ujutro u 8. Sutradan sve teče prema planu. Nalaze se svi zajedno i čak 100 djece opkoli čitavu okolici hotela ne bi li bili spremni kada kradljivac izađe. U ovoj akciji pridružuje se i Poni, Emilova sestrična.
Ekipa prati tako opkoljenog sumnjivca čitavim gradom, a on se u jednom trenutku počeo ponašati nerazborito. Ulazi u banku i vadi Emilove ukradene novčanice, a svi primjećuju kako su one probodene iglom jer ih je Emil tako bio sakrio u jaknu.
Dolazi policija i Emil im u postaji ispriča cijelu priču te zašto ih nije htio odmah pozvati. Naime, priznaje da se bojao da ga ne uhite radi bojanja spomenika. Policija mu to oprosti.
Emil završi na naslovnici gradskih novina, a kasnije se sazna da je uhićeni lopov velika lopovčina i da je već sudjelovao u brojnim pljačkama. Emil dobiva nagradu od tisuću maraka i odlučuje majci kupiti topao zimski kaput i sušilo za kosu.
Majka dolazi u Berlin i svi zajedno prisustvuju proslavi priređenoj u čast sretnog završetka.
Vrsta djela: realistični roman
Vrijeme radnje: ljeto (devedesete godine prošlog stoljeća)
Mjesto radnje: Neustadt i Berlin (ulice, vlakovi, tramvaji, perivoji, kavane…)
Likovi: Emil, dječaci, Emilova majka, Gustav, Grundjas – čovjek u krutom šeširu, Poni, baka, Gospodin Kästner, Mali Dienstag, Petzold…
Analiza likova
Emil Tischbein – glavni lik romana. Ima malo više od deset godina što saznajemo kada se spominje da pohađa realku. Otac mu je umro kada je imao samo pet godina i od tada on živi s majkom u mjestu Neustadt. Žive siromašno pa je majka primorana puno raditi. Emil joj pomaže u svemu, pažljiv je i osjećana, pun razumijevanja i pravedan. Osim što je marljiv kod kuće, on je i u školi odličan učenik. Najbolji je u razredu. Hrabar je i kada je potrebno sposoban je potisnuti strah. Jedino po čemu možemo vidjeti da nije svetac je to što sudjeluje u brojnim nepodopštinama svojih kolega. No, tada osjeća takvu grižnju savjesti da mu je bolje tak kada to javno prizna. Kada je stigao u Berlin bio je očaran njime. Ipak nije mogao zamisliti da tamo živi. Cijelo vrijeme, do kraja romana, lik Emila je ostao kao pozitivan lik i sin kakvog bi poželio svaki roditelj.
Emilova majka – brižna, marljiva i požrtvovna. Nenametljivim i razumnim ponašanjem vodila je svoga sina k tome da postane pravi čovjek.
Grudjas (čovjek u krutom šeširu) – Emilov suputnik iz vlaka. Pričao je stalno brojne besmislice i šale, ali ipak Emil nije mogao znati je li on dobar ili loš. Kada je Emil zaspao iskoristio je priliku i opljačkao ga. Kasnije se saznaje da je već opljačkao i banku. Na kraju možemo zaključiti da je lopov i da je zao.
Gustav – predsjednik je berlinske družine koja traži lopova. Dječak koji je imao trubu. Dobrodušan, pravi pustolov. Za vrijeme detektivske potrage obavljao je nekoliko važnih zadataka. Volio je živjeti u velikom gradu i nije mogao zamisliti kakav je život u malom mjestu.
Mali Dienstag – dječak koji je za vrijeme detektivske potrage dobio zadatak da dežura uz telefon jer je jedan od rijetkih koji su tada imali telefon. Time nije bio oduševljen. On bi radije kao i ostali dječaci jurio gradom, ali zbog uspjeha tima odlučuje sjediti puna dva dana uz telefon.
Petzold – dječak koji je svoje interese (radoznalost) stavio ispred interesa cijelog detektivskog pothvata. Zato je na kraju morao i snositi posljedice.
Poni – Emilova sestrična koja je bila mlađa od njega. Živi u Berlinu i stalno se vozi na svom malom biciklu. Gdje god se pojavi, tamo vlada dobro raspoloženje. Tvorac je velikih ideja i od velike je pomoći za vrijeme detektivske potjere. Mnoge pothvate obavlja sama što je korisno za hvatanje lopova.
Autor djela: Erich Kästner
Bilješka o autoru
Erich Kästner rođen je 23. veljače 1899. godine u Dresdenu u Njemačkoj. Imao je titulu jednog od najboljih njemačkih pisaca za djecu.
Pohađao je njemačka sveučilišta u Berlinu i Leipzigu gdje je studirao germanistiku i romanske jezike, a također je i doktorirao iz filozofije.
Velika želja mu je bila da postane učitelj, no bavio se književnošću i novinarstvom. Bio je romanopisac, filmski scenarist, kazališni dramatičar te pjesnik liričar.
Proslavio se diljem svijeta tek kada je počeo pisati knjige za djecu. Knjiga “Emil i detektivi” bila je njegova prva napisana knjiga i to u dobi kada je imao samo 29 godina. Prevedena je i čitana na mnogim jezicima, a po njoj su snimljeni i filmovi.
Od drugih romana poznati su još “Leteći razred”, “Tonček i Točkica”, “Emil i tri blizanca” i “Blizanke”.
Dobitnik je velikih međunarodnih književnih djela. Umro je 29. srpnja 1974. godine.
Super
OdgovoriIzbrišiSuper
OdgovoriIzbrišiSuper
OdgovoriIzbrišiSuper
OdgovoriIzbriši