“Kristofor Kolumbo” drama je Miroslava Krleže prvi put tiskana pod naslovom Cristoval Colon u knjizi Hrvatska rapsodija 1918., a zatim 1933. u knjizi “Legende” pod današnjim naslovom.
Ovo djelo može se promatrati na dva plana, odnosno prožete su dvije teme: otkrivanje Novog, odnosno želja za Novim te negiranje Boga kakvog poznajemo iz tradicije. Novi čovjek, prema ovoj drami, mora se sam pobrinuti za svoju budućnost te zaboraviti na tradicionalnog Boga.
Krleža je upravo Kolumba prikazao kao nadčovjeka koji može doći do Novog, odnosno odvesti čovječanstvo u bolju budućnost. U drami su jako naglašena preispitivanja karaktera je li uopće „put do zvijezda“ moguć. Sam Kolumbo simbol je težnje prema Novome i simbol odbacivanja starog.
Napetost se u drami postiže fantastičnim i mističnim elementima, pridjevskim imenima falanga, poput Gladni, Plahi, Pijani, te Admiralovim alter egom Nepoznatim koji mu govori kako nikad neće dostići zvijezde i nagoviješta mu koban kraj. On se usuđuje izgovoriti ono što Admiral u svojim mislima krije.
Ostvaruje se snažan dojam mnoštva jer se posada uvijek skupno izražava, nema pojedinačnih imena, a i prisutan je osjećaj stalnog nadmetanja, zanovijetanja, obuzima ih nemir, ne znaju kamo idu, sumnjaju u sve.
Sumnja posade dovodi do sukoba s vođom, Admiralom, jer mu ona ne vjeruje i misli da ih vara. Oni oblik ljudskog kretanja vide u krugu u cikličkom ponavljanju, a Kolumbu je to neprihvatljivo jer novo ne može biti u vraćanju. Posada je i krenula na taj put misleći na brzo stjecanje bogatstva i kratak put do Novog, a Kolumbu je jedina granica nebo.
Na kraju djela oni ga pribijaju na križ te sam taj čin postaje simbolom njihove pobjede i vraćanju Starom, tradicionalnom, poznatom. Isus je raspećem ljudima ponudio novi svijet i nadu u bolje sutra, a Admiralov poraz simbol je netaknutih zvijezda, poraz ideje o napretku ljudi, ali i mogućnosti utopije jer nisu ju dokinuli pronalaženjem. Instinkt za pronalaženjem novog ostao je sačuvan, ali samim time i skepsa prema budućnosti ostaje.
Novo se u ovoj drami zapravo ne odnosi na otkrivanje Amerike, već je Novo zapravo simbol ljudskog traganja, ljudske želje za nečim novim, gledanja naprijed te ljudske vjere da nešto novo postoji.
Kratak sadržaj
Radnja se zbiva na admiralskoj lađi Sveta Marija u noći pred otkrićem Novog Kopna, odnosno na palubi lađe kojom je Kolumbo isplovio u Nepoznato kako bi pobjegao iz Španjolske.
Javlja se kor glasova koji se želi vratiti nazad jer misli da se utapaju, a Robovi viču s dna lađe da prodire voda i da se dave. Ljuti su na Admirala te ga proklinju želeći da oslijepi i da ga izjede guba. Pijani žele dokaz Boga o kojem svi govore, ali su svjesni da ga nema te također proklinju Admirala. Plahi i Pobožni govore kako je to njihovo putovanje u Novo grijeh, i da ih tako Bog kažnjava, jer su u španjolskoj imali svog Boga kojeg su iznevjerili odlaskom na ovo putovanje.
Padaju po palubi i zazivaju Boga. Posada se međusobno ruga, a Gladni cijelo vrijeme viču kako su gladni. Mnoštvo se slaže u jednom, a to je da se žele vratiti u Španjolsku.
Jedni počnu pjevati psalme, drugi ih kore jer im psalmi neće pomoći. Valovi postaju sve jači, a robovi su natučeni i krvavi. Mnoštvo doziva Admirala, žele se vratiti. Silni im govore da se smire jer da je ovo putovanje zapravo put kući, da ne idu na novo mjesto, ali nitko im ne vjeruje.
Na lađi se čuje samo vika, zapomaganje, vriskovi. Beznadni govore kako je sve laž, kako nema kopna, a ni nade. Gladni su sve više gladi, a ostali ih tješe kako tamo gdje idu kruh raste na drveću te da izdrže još malo. U to se javlja jedan spasonosni glasi koji im govori da spuštaju barke da se spase.
Svi krenu prema barkama, nastane tučnjava, užad barki popuca, neki se potope. Jedan bijesni glas se pita tko je svemu kriv te se svi slože da je kriv Admiral, te da on zapravo nije admiral već đavao, Lucifer. Jedan dio posade mu je i dalje vjeran te ga brane govoreći kako tamo gdje idu vode valjaju zlato umjesto pijeska i da svugdje miriše med i mlijeko. Lađa se cijelo vrijeme valja, puca, valovi su sve jači.
Posada krene po Admirala, žele da se pokaže, razbijaju vrata njegove sobe, ali nema ga tamo. Ljuti su jer misle da ih je ostavio na cjedilu te da je pobjegao. Traže ga po brodu, razmišljaju kako će se spasiti te su svjesni da im je pamet jedini kompas.
Oluja je sve jača te grom udari u Pintu, brod u daljini, koji se zapali. Na kljunu lađe pojavi se Admiral zureći u brodolom ispred sebe. Gomila krene na njega, ali ga Manjina brani govoreći kako je on njihov putokaz, njihov kompas i mozak. Ostali su bijesni i pljuju na njih, bijesni su jer im je obećano bogatstvo, a nisu ni blizu ničega.
Neke posade bacaju se u vodu, a Gladni razmišljaju pojesti Admirala. Manjina ostalima govori kako su sami izabrali ovaj put i da nema predaje, da ih samo optimizam može spasiti. Žale se, ljuti su, žale za domovinom.
U jednom trenu Admiral im se obrati riječima: „Narode! Evo ti svjetlost. Natrag nema!“ . Gomila poludi na te riječi i vrijeđa ga, a on ih uvjerava da je pred njima kopno. Oni mu ne vjeruju i misle da laže. Admiral ih moli da uhvate vesla pa da zajedno pobijede oluju, a oni mu govore da ako je admiral, neka sam ugasi gromove i vjetar.
U tom trenu Admiral zapjeva pjesmu, nadjača oluju, razderu se oblaci i sine zvjezdana vedrina. More se stiša. Obrati im se riječima: „Narode, evo vam svjetlost!“ i svojom bakljom zapali fenjere i svjetiljke. Svi su u šoku, odjednom ga slave i klanjaju mu se.
Svi žele naprijed, žele popraviti brod koliko god mogu, tjeraju robove da veslaju. Svi su odjednom složni, pjevaju, a Admiral ih nadgleda. Stoji na kljunu broda, a kraj njega se, zagrnut crnom mantijom, stvori Nepoznati.
Nepoznati mu govori kako je noćas uspio ukrotiti te ‘majmune’, misleći na posadu, ali da je to zadnji put jer će ga razderati prvom prilikom. Nagovijesti mu smrt još večeras. Admiralu je sve to čudno, a prizna da mu je čudno i ono što se dogodilo s olujom, a Nepoznati mu kaže da je to sve bio trik i čarolija.
Nepoznatom se svi gade, a Admiralu kaže da ga je ‘nedostojno s majmunima ploviti do zvijezda’. Admiral odluči reći istinu. Nepoznati nestane nakon što je Admiralu dao jabuku Saznanja. Admiral se obrati viceadmiralima i kaže im da ne vjeruje u Globus, ni u Zemlju te da Zemlja nije okrugla jer Novo ne može biti u kružnici odnosno u vraćanju.
Posada je ljuta, ne razumije odakle sad to. On im govori kako ne vjeruje u ništa u što oni vjeruju, ni u boga ni u kralja. Posada poludi i proglasi ga veleizdajnikom, nitkovom, zavjerenikom pakla. Baci jabuku silovito, padne u more i nastane eksplozija. Posada želi spaliti Admirala, ne prepoznaju ga.
Razapinju ga na jarbol, brizga krv, probijaju mu ruke i noge čavlima. Oni koju su ga razapinjali ugledaju kopno! Radosni su jer su ubili zloduha i otkrili Novo Kopno. Admiral održi posljednji govor, a po jarbolu curi crvena admiralska krv.
Vrsta djela: drama
Mjesto radnje: Admiralska lađa “Sveta Marija”
Vrijeme radnje: noć prije otkrića Novog Kopna
Likovi: Admiral Kristofor Kolumbo, Nepoznati, kor glasova, posada: Slomljeni, Prkosni, Pijani, Plahi, Pobožni, Gladni, Bezglavi, Divlji, Vapijući, Plačući…
Analiza likova
Admiral – Admiral Kristofor Kolumbo vođa je lađe kojom je pobjegao iz Španjolske u potrazi za Novim Kopnom. Vjeruje u Novo, u Naprijed, zaboravlja tradicionalno. Uvjerio je posadu u bogatstvo koje ih čeka u Novom svijetu kako bi pošla s njim. Vjeruju mu, ali tijekom putovanja, posada počinje sumnjati u njegove ideje. Posada ga proklinje, a on se pokazuje u ključnom trenutku i čarolijom vrati povjerenje posade. Ponovno mu počinju vjerovati, ali držeći jabuku Saznanja pokazuje svoje pravo lice te ga posada pribije na križ. Nepoznati, njegov alter ego, nagovijestio mu je sudbinu i odigrao ključnu ulogu jer je on izgovorio sve što je Admiral mislio. Posada je okarakterizirana imenom.
Bilješka o autoru
Miroslav Krleža je cijenjeni esejist, dramatičar, pripovjedač, kritičar i pjesnik. Rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, a nakon što je u rodnom gradu završio pučku školu i četiri razreda gimnazije, otišao je put Pečuha kako bi upisao kadetsku školu za domobrane.
Završio je kao jedan od najboljih zbog čega je dobio carsku stipendiju i otišao u Budimpeštu na vojnu akademiju Ludoviceum. Tamo se zadržao dvije školske godine, a nakon toga je 1913. godine napustio akademiju i otišao u Skopje kako bi se pridružio srpskoj vojsci kao dobrovoljac. Ali umjesto da se pridruži vojsci uhićen je pod sumnjom da djeluje kao austrijski špijun. Poslan je u Beograd na ispitivanje.
Nakon prelaska granice kod Zemuna, hvataju ga austrijske vlasti i nakon saslušanja puštaju, pa je sredinom 1913. godine opet došao u Zagreb. Shvativši kako je sve ono što je ostalo iza njega bilo samo plod njegovog mladenačkog zanosa, odlučio je posvetiti se književnom stvaralaštvu.
Godine 1919. oženio se Leposavom Kangrga, a u razdoblju između dva svjetska rata živio je kao pravi književnik i pritom objavio razna književna djela i pokrenuo časopise. Od 1914. godine do 1981. godine Krleža je napisao razna djela i iza sebe ostavio veliku umjetničku vrijednost. Od 1950. godine nalazio se na čelu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda. Umro je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.
Najznačajnija djela su: “Tri simfonije”, “Balade Petrice Kerempuha”, “Gospoda Glembajevi”, “Povratak Filipa Latinovicza”, “Na rubu pameti”, “Hrvatski bog Mars”…
