ROMEO I JULIJA - Shakespeare

ŽIVOTOPIS:
William Shakespeare rođen je 1564. godine u gradiću 
Stratfordu na Avonu. O njegovu se životu malo toga zna. U zreloj je dobi počeo pisati i glumiti, a smtra ga se i za suvlasnika kazališta Globe. 
Sumnja se da on nije pisao sve svoje drame, nego da ih je pisao Bacon. Njegov opus obuhvaća 37 djela. Najpoznatije su drame ''Romeo i Julija'', ''Mletački trgovac'', ''Julije Cezar'', ''Na Tri kralja'', ''Kralj Lear''...
Umro je 1616. godine.

KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: tragedija

VRIJEME RADNJE: nekoliko dana
MJESTO RADNJE: Verona, Mantova

GLAVNI SUKOB: mržnja između obitelji Capuletti i Montecchi

O DJELU UKRATKO:
Zaplet: Romeo prerušen dolazi na večeru kod Capulettijevih; Romeo i Julija se zaljubljuju
Vrhunac: Romeo je prognan zbog ubojstva Tibalda, a Juliji naređuju da se mora udati za Parisa; Julija pije napitak kako bi izgledala mrtva, no Romeo misli da je mrtva te popije otrov i umre, a Julija se budi i probode si prsa bodežom
Rasplet: svećenik Lorenzo priča kako je došlo do te nesretne situacije; Montecchi i Capuletti se pomire

TEMA: Tajna ljubav pripadnika zavađenih obitelji. Zabranjena ljubav.

LIKOVI:
ESCALO, veronski knez
PARIS, mlad plemić, knežev rođak
MONTECCHI i CAPULETTI, glave dvoju zavađenih obitelji
ROMEO, Montecchijev sin
JULIJA, Capulettijeva kći, 13 godina (rođena 31. srpnja)
GOSPOĐA MONTECCHI
GOSPOĐA CAPULETTI
JULIJINA DOJILJA
MERCUZIO, knežev rođak i Romeov prijatelj
BENVOGLIO, Montecchijev sinovac i Romeov prijatelj
TIBALDO, Capulettijev sinovac
LORENZO i GIOVANNI, franjevci
BALTAZAR i ABRAHAM, Montecchijeve sluge
SAMSON i GRGUR, Capulettijeve sluge
CAPULETTIJEV ROĐAK
PETAR
PARISOV PAŽ
MERCUZIJEV PAŽ
LJEKARNIK
PRVI, DRUGI, TREĆI SVIRAČ
PRVI, DRUGI, TREĆI STRAŽAR

SADRŽAJ:

PROLOG:Kor govori o sadržaju radnje. Dvije su časne i slavne obitelji u zavadi godinama, no iz njih iznikoše dva zaljubljena srca koja zbog obiteljske svađe tragično završe svoju ljubav i živote.
„Sad slušajte, a naš će biti trud, / Da ne bude vam pažnja uzalud.“

PRVI ČIN

1. prizor:
Na trgu Verone nalaze se Samson i Grgur, Capulettijeve sluge, s mačevima i štitovima. Razgovaraju o tome kako će Montecchijevim slugama pokazati da nisu kukavice i osvetit će im se. Nailaze Montecchijeve sluge Baltazar i Abraham te Samson nagovara Grgura da započne nekakvu svađu s njima. To će postići griskanjem palca (u Shakespearovo je doba to bio poznat izazov na borbu).
Abraham shvati njihov poziv te se počnu svađati oko toga čiji je gospodar bolji. Uto s različitih strana uđu Benvoglio i Tibaldo. Sluge se bore, te im Benvoglio izbije oružje iz ruku naređujući im da prestanu s borbom. Tibaldo ga provocira što sudjeluje u borbi s jadnicima, te napadne Benvoglia. Iz jedne i iz druge kuće (Capulettijeve i Montecchijeve) dolazi još ljudi koji sudjeluju u općoj borbi. Napokon dolaze i glave obiju obitelji, no i oni se samo nastavljaju svađati, bez ikakva pokušaja da zaustave borbu svojih ljudi.
Dolazi knez Escalo s pratnjom i zaustavlja taj metež, grdeći glave obitelji što su dopustile da dođe do toga. Kako bi istražio tko je započeo borbu, govori Capulettijevima da sad pođu s njim dati izjavu, a Montecchi neka dođu sutra poslijepodne u Villafrancu na ispitivanje. 
Odlaze svi osim Montecchija, gospođe Montecchi i Benvoglia. Montecchi pita tko je započeo borbu, na što Benvoglio odgovara da je borba već trajala kad je on došao pa ih je on htio rastaviti, no došao je Tibaldo i napao ga. I tako je sve više ljudi dolazilo i borilo se, sve dok nije došao Escalo i napokon sve to zaustavio. Gospođa Montecchi ga pita gdje je Romeo. Benvoglio kaže da je vidio jutros kako šeće vrtom, valjda želeći u samoći malo srediti misli, te ga Benvoglio nije htio smetati. Montecchi kaže da su mnogi već vidjeli Romea kako sam šeće, no nitko ne zna razlog toj njegovoj depresiji. Benvoglio vidi da Romeo stiže, te kaže Montecchijevima da odu jer će on pokušati saznati koji je razlog Romeovu jadu.
Montecchi i gospođa odu, a dolazi Romeo. Benvoglio upita Romea zašto je despresivan. Romeo veli da je zaljubljen, ali je tužan jer se njegova ljubav Rosalina zaklela na cjeloživotnu čistoću. Benvoglio kaže neka pokuša ne razmišljati o njoj, neka gleda i ostale ljepotice pa će ju brzo preboljeti: „Čuj savjet moj i ne misli već na nju.“. Romeo kaže da mu ništa ne može skrenuti misli s nje, no Benvoglio kaže da će mu pomoći.

2. prizor:
Na ulici razgovaraju Capuletti, Paris i sluga. Paris kaže da je šteta što su dvije tako moćne obitelji već godinama u zavadi, no ipak mijenja temu i pita Capulettija što misli o njegovoj prosidbi. Želi se oženiti Julijom. Capuletti kaže da Julija nije još navršila ni četrnaestu godinu i da bi on najradije da prođe još dvije godine prije nego ju nekom da. Paris mu govori kako su se neke djevojke i mlađe udavale, no Capuletti govori da mu je ona jedino dijete koje mu je još živo (imao je još djece, no umrla su) i ona mu je jedina nasljednica, stoga govori Parisu neka pokuša steći Julijinu naklonost pa će vidjeti što će biti nakon toga. Što god Julija odluči, njezin će ju otac podržati. Capuletti govori Parisu kako će danas organizirati večeru na kojoj će biti mnogo časnih ljudi, pa stoga poziva i njega, kako bi se mogao družiti s Julijom. Capuletti daje slugi popis uzvanika kojima će sluga otići udijeliti Capulettijev poziv na večeru te Capuletti i Paris odlaze.
Sluga ostaje sam brinući se kako će uspjeti pronaći ljude s popisa kad ne zna čitati kako treba i stoga želi prvo pronaći nekog obrazovanog čovjeka da mu pomogne. Uto dolaze Benvoglio i Romeo. Benvoglio i dalje govori Romeu da mora pronaći novu ljubav kako bi prebolio staru. Capulettijev ih sluga pozdravi, pitajući ih znaju li čitati. Romeo veli da zna, stoga mu sluga preda popis uzvanika na Capulettijevu večeru da mu pročita. Romeo mu pročita, te ga upita gdje je ta večera. Sluga mu kaže da je večera kod Capulettijevih, te nadodaje da dođu i oni (Benvoglio i Romeo), ali samo ako nisu iz Montecchijeve obitelji. Benvoglio kaže Romeu da će mu i Rosalina biti na toj večeri, pa stoga neka idu i oni kako bi se Romeo uvjerio da Rosalina nije onakva kakvom se čini. Kaže mu da mu je Rosalina lijepa zato što ju ni s jednom nije imao prilike usporediti, ali na toj će večeri imati priliku. Romeo se složi da idu na večeru, „ali ne, da to doživim, / Već jedino da svom se zlatu divim“. Odu.

3. prizor:
Soba u Capulettijevoj kući; uđu gospođa Capuletti i Julijina dojilja tražeći Juliju. Uđe i Julija. Gospođa Capuletti želi razgovarati s Julijom jer se sad već odrasla djevojka: „Bit će joj / Četrnaest ljeta.“, odnosno za dva tjedna navršit će četrnaest. Dojilja se prisjeća Julijina djetinjstva, kako je jednom trčala i ozlijedila glavu. Budući da dojilja nije prestajala govoriti, Julija i njezina majka joj kažu neka već jednom ušuti, a gospođa Capuletti kaže da želi s Julijom razgovarati o njezinoj udaji. Julija veli da o tome nije još razmišljala. Majka joj kaže kako se Paris želi oženiti njome, te ga nastavi hvaliti ne bi li se Julija smilila i rekla da će se udati za njega. Govori Juliji da ga dobro pogleda na večeri, te ju pita može li ga zavoljeti. Julija odgovori: „Pa gledat ću da zavolim ga, ako / Od gledanja se ljubav može rodit - / Al u tome će tvoj me nauk vodit, / I ne ću dalje puštat oči svoje, / No privoljenje dopušta im tvoje.“. Dolazi sluga reći da je večera poslužena i da su gosti pristigli, stoga tri žene odlaze na večeru.

4. prizor:
Romeo, Mercuzio i Benvoglio su na ulici; stavili su maske na lice (običaj je bio da oni koji nisu pozvani na zabavu, stave maske na lice i onda kad uđu u kuću, ispričaju svoj smioni dolazak posebnim govorom u kojem bi slavili ljepotu gospođa ili ljubaznost domaćina). Dogovoriše se da će ući, otplesati koji ples te otići, no Romeo kaže da on ne može plesati jer je previše utučen zbog neuzvraćene ljubavi. Benvoglio i Mercuzio ga zadirkuju. Uplašiše se da nisu zakasnili na večeru, no Romeo primijeti: „Ne – prerano smo stigli, bojim se, / jer moja duša sluti neku kob, / Što sad još stoji među zvijezdama, / Al počet će svoj gorki, strašni tijek / Večeras još na ovoj zabavi / I jadnom kaznom smrti prerane / Završit put života mrskoga, / Što zatvoren je tu u prsima“. Nakon Romeova monologa odluče ući.

5. prizor:
Dvorana u Capulettijevoj kući. Svirači čekaju, a sluge ulaze raspravljajući o tome što sve moraju raditi.
Ulaze Capuletti, Tibaldo, Romeo, Mercuzio, Benvoglio, gospođa Capuletti, Julija, dojilja i ostali. Capuletti naredi sviračima da počnu svirati kako bi gospoda i gospođe mogli plesati. Romeo ugleda djevojku koju ne poznaje, a koja mu se mnogo svidi, te pita jednog od slugu zna li tko je ona. Sluga kaže da ne zna. Romeo kaže: „Kad ples se svrši, ja ću je potražit / i uz nju blagu dvilju ćud razblažit. / Sad vidim, da je to mi prva ljubav, / Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.“. Tibaldo čuje i prepozna da je to netko od Montecchijevih i stoga kaže sluzi neka mu donese njegov bodež. Capuletti pita Tibalda zašto je tako bijesan, a Tibaldo mu odgovori da je na večeri Romeo Montecchi, došao im se rugati. Capuletti mu kaže neka pusti Romea na miru jer će tako samo upropastiti zabavu. Tibaldo bijesan ode.
Romeo prilazi Juliji govoreći joj lijepe riječi, te ju napokon i poljubi. Kaže kako je svojim usnama otklonila njegove grijehe, no ona veli kako ih je sad ostavio njoj. Stoga ju on još jednom poljubi kako bi ju oslobodio od tih grijeha. Dolazi dojilja i kaže Juliji da majka želi razgovarati s njom. Romeo upita dojilju tko je djevojčina majka, a ona mu odgovori da je to gospođa Capuletti. Romeo je jadan, poljubio je kći svog neprijatelja. Benvoglio dolazi po njega da idu kući. Odlaze svi osim Julije i dojilje.
Julija pita dojilju tko je bio mladić s kojim je maloprije razgovarala. Dojilja kaže da ne zna, no ode se raspitati. Vraća se i veli da je to Romeo Montecchi. I Julija je očajna, zaljubila se u sina svojih neprijatelja. Njih dvije odu.
Ulazi kor i pjeva o tome kako se rodila ljubav koja će zauvijek biti zabranjena, no oni će ipak naći načina da se vide.

DRUGI ČIN:

1. prizor:
Ulica kraj vrta Capulettijevih. Romeo sam ulazi u vrt; popne se preko zida. Naiđu Benvoglio i Mercuzio. Mercuzio je sretan što je Romeo otišao kući spavati, no Benvoglio mu kaže da je sad vidio Romea kako se penje preko zida u Capulettijev vrt. Pokušavaju ga dozvati natrag, no bezuspješno. Shvatiše da je previše zaljubljen i da gleda i misli samo na Juliju. „Hajd'emo – čemu da ga tražimo, / Kad i ne želi da ga nađemo.“

2. prizor:
Romeo je u Capulettijevu vrtu. Želi vidjeti Juliju. „Al tiho! Kakva svjetlost prodire / Kroz onaj prozor tamo? To je istok, / A Julija je sunce.“
Julija se pojavi na prozoru, no nije vidjela da je Romeo u vrtu. Dok ju on gleda, ona priča sama sa sobom, uzdiše za njim: „Romeo, o Romeo! Zašto si / Romeo? O zataji oca svog, / Odbaci ime to – il ako nećeš, / Prisegni da me ljubiš, pa ću ja / Poreći da se zovem Capuletti. (...) Tek tvoje ime moj je dušmanin, / Jer ti si ti i bez tog imena. „Montecchi“ nije ruka niti noga / Ni lice niti trup ni drugo ništa, / Što pripada muškarcu. Drugo ime / Na sebe uzmi – ime nije ništa! / Što nazivljemo ružom, slatko bi / Mirisalo i s drugim imenom. / Baš tako bi Romeo, da i nije / Romeo, svu milinu svoju divnu / Sačuvao i bez tog imena. / Romeo moj, odbaci svoje ime, / Jer ono nije dio bića tvog, / I mjesto njega uzmi mene svu!“.
Romeo joj se pokaže. Ona u početku ne zna tko je to jer je mračno, no prepozna ga po glasu. On joj govori da ga je ljubav dovela k njoj. Razgovaraju o tome koliko vole jedno drugo. Uto Julija začuje svoju dojilju kako ju zove te nakratko uniđe u sobu. Ubrzo se vraća i govori Romeu, ako ju on iskreno voli, ona će sutra poslati svoju dojilju k njemu kojoj on treba reći kad i gdje želi da se vjenčaju. Nakon toga Julija odlazi, no ubrzo se vrati na prozor. Pita Romea u koliko sati da pošalje dojilju k njemu, a on odgovara da ju pošalje u devet ujutro, ni časka kasnije. Zažele jedno drugom laku noć te odlaze svatko svojoj kući.

3. prizor: 
U ćeliju redovnika Lorenza pred zoru ulazi Romeo. Lorenzo ga upita zašto je ustao tako rano, ili možda nije ni išao spavati? Romeo kaže da je proveo slatku noć budan. Lorenzo misli da je Romeo bio s Rosalinom, no Romeo kaže da je nju već i zaboravio. Govori mu da svim srcem ljubi Capulettijevu kći. Lorenzo mu prigovara kako je mogao tako brzo zaboraviti onu ljubav zbog koje je toliko patio i isto tako brzo našao novu ljubav zbog koje će također patiti. Romeo mu kaže neka ne prigovara jer se njemu jako žuri pa je najbolje da pođu da mu Romeo može reći svoje planove u kojima će mu Lorenzo pomoći.

4. prizor:
Benvoglio i Mercuzio po ulici traže Romea. Romeo se nije uopće vratio kući, a Mercuzio govori da je to sigurno zato što još pati za Rosalinom. Benvoglio kaže kako je Tibaldo poslao pismo Romeo u kojem ga izaziva na dvoboj, no i Mercuzio i Benvoglio uvjereni su da će mu Romeo odgovoriti na izazov kako i priliči. Mercuzio govori kako Tibaldo nije i propalica ni kukavica, da je pravi majstor u borbi. Dok Mercuzio govori o Tibaldovim manirima i vještinama, Benvoglio primijeti da dolazi Romeo. Prigovaraju mu što sinoć nije bio s njima, nego je lutao tko zna kamo. Govore mu da se nekako promijenio, da nije više depresivan kao prije, da je sad sav neki poletan i društven. 
Nailaze Julijina dojilja i Petar, sluga. Mercuzio zbija šale na račun dojiljine dobi, zbog čega mu dojilja govori da je bezobrazan. Ona kaže da treba razgovarati s mladim Romeom i stoga Benvoglio i Mercuzio odlaze. 
Romeo sad govori dojilji plan. Kaže neka Julija poslijepodne nekako dođe k ocu Lorenzu na ispovijed i tad će ih Lorenzo vjenčati. Nakon toga Romeo kaže dojilji neka pozdravi Juliju, te ode. Nakon njega odlaze i dojilja i Petar.

5. prizor:
Julija je u vrtu Capulettijevih, razgovara sama sa sobom kako je u devet sati ujutro poslala dojilju k Romeu kako bi dogovorili vjenčanje. Dolaze dojilja i Petar, što Juliju silno razveseli. Petru govore neka ode stati na vrata, „čuvati stražu“, te njih dvije ostaju same. Dojilja se žali kako ju sad boli cijelo tijelo od te šetnje, no Julija ju požuruje neka već jednom kaže što je Romeo rekao za vjenčanje. Dojilja napokon govori Juliji neka poslijepodne ode na ispovijed, a tamo će ju čekati Romeo te će ih otac Lorenzo vjenčati. Dojilja će sad nabaviti ljestve uz pomoć kojih će se Romeo večeras popeti k Juliji u sobu. Julija je sretna zbog svega, te njih dvije ubrzo odlaze.

6. prizor:
Romeo i Lorenzo su u Lorenzovoj ćeliji u samostanu. Lorenzo traži Božji blagoslov za Romeovo vjenčanje.
Dolazi i Julija. Romeo i Julija govore si koliko vole jedno drugo, a Lorenzo ih ostavlja same, ali samo nakratko jer bez Božjeg blagoslova ne smiju dugo ostati nasamo.

TREĆI ČIN

1. prizor:
Mercuzio, Benvoglio, paž i sluge nalaze se na trgu. Benvoglio moli Mercuzija da odu jer ne želi da naiđe Tibaldo pa da se posvađaju. Mercuziju je to smiješno jer je Benvoglio inače od onih ljudi što se svađaju sa svima zbog kojekakvih nebitnih stvari, a sad tobože želi izbjeći svađu. Dok Mercuzio tako govori Benvogliu, primijete da dolazi Tibaldo s pratnjom. 
Tibaldo želi razgovarati s njima dvojicom, pita Mercuzija gdje je Romeo jer je primijetio da Mercuzio svuda ide s njim. Benvoglio ih nagovara neka se idu svađati na neko skrovitije mjesto jer tu na trgu svi gledaju u njih, no Mercuzio ne želi uzmaknuti.
Dolazi Romeo. Tibaldo mu govori da je hulja, no Romeo se ne želi svađati s njim. Tibaldo se ipak želi boriti s njim jer ga je Romeo mnogo puta uvrijedio, no Romeo to niječe i govori: „Kunem se, / Da nikad uvrijedio te nisam / I da te ljubim više nego možeš / I zamisliti, dok ne doznaš razlog / Toj ljubavi – i to ti budi dosta, / Moj Capuletti, koje ime cijenim / Baš ko i svoje rođeno.“. Mercuziju je dozlogrdilo Tibaldovo šepurenje te stoga uzima mač i izaziva Tibalda na borbu, što Tibaldo spremno prihvaća. Njih se dvojica bore unatoč tome što ih Romeo pokušava smiriti. Tibaldo tad rani Mercuzija, a onda ode sa svojim pristašama. 
Mercuzio zapomaže te stoga šalje paža po vidara (liječnika). Romeo mu govori neka bude hrabar jer sigurno nije teško ranjen te će se brzo oporaviti. Mercuzio stalno proklinje i Capulettijeve i Montecchijeve, neka obole od kuge obje obitelji. Benvoglio odvodi Mercuzija, no ubrzo se vraća Romeu govoreći mu da je Mercuzio umro. Romeo sad zna da mora osvetiti njegovu smrt: „Što tu se zače, mora da se svrši.“. Vraća se i Tibaldo, te ga Romeo napadne. Iz te je borbe Romeo izašao kao pobjednik, a Tibaldo je smrtno ranjen. Benvoglio kaže Romeu neka pobjegne jer će ga osuditi na smrt ako ga nađu. 
Romeo tad odlazi, a oko Tibaldova se tijela počinju okupljati građani, pitajući kamo je nestao Tibaldov ubojica. Napokon dolazi i knez Escalo u pratnji Capulettija i Montecchija i njihovih supruga. Escalo upita tko je ubio Tibalda, a Benvoglio mu reče: „Iskazat ću vam, dični kneže moj, / na koji način zametnuo se boj. / Tibaldo pade od Romea našeg, / Al on je smako Mercuzija vašeg.“. Gospođa Capuletti plače nad mrtvim Tibaldom. Escalo upita tko je uopće započeo tu svađu, a Benvoglio mu ispriča sve o tome kako je Tibaldo zapravo izazvao Romea na borbu, no Romeo u početku nije htio ni čuti za borbu, ali umiješao se Mercuzio, kojeg je Tibaldo ubio, a zatim je Romeo htio osvetiti njegovu smrt ubivši Tibalda. Gospođa Capuletti reče Escalu neka ne sluša što Benvoglio govori jer je on Montecchi i želi zaštititi Romea i stoga laže o svemu. Escalo reče da će izgoniti Romea iz grada i bolje mu je da ga više ne vidi ovdje.
Nakon toga svi odu.

2. prizor:
Julija je u svom vrtu. Ne može dočekati noć da vidi svog Romea. Uto dolazi dojilja noseći uže u ruci, uže koje će poslužiti Romeu da napravi ljestve i popne se k Juliji. 
Dojilja joj govori da je mrtav, iz čega je Julija zaključila da je Romeo mrtav. No dojilja kaže da je mrtav Tibaldo, Romeo ga je ubio i stoga je prognan iz grada. Julija je očajna zbog toga jer joj je to gore nego da je Romeo mrtav; očajna je znajući da je Romeo blizu, a ne smije ga nikad više vidjeti. Dojilja joj govori da se Romeo skriva kod oca Lorenza pa će otići k njemu. Julija joj kaže: „O nađi ga i ovaj prsten daj / Mom vojnu vjernom. Reci, neka dođe. / Da posljednji se oprostimo put.“. Nakon tog razgovora obje odu.

3. prizor:
U Lorenzovoj ćeliji. Lorenzo govori Romeu da je čuo da će zbog ubojstva Tibalda Romeo biti prognan iz grada. I on je očajan zbog te kazne jer zna da više nikad neće vidjeti Juliju. To mu je gore od smrti.
Začuje se kucanje na vratima. Lorenzo govori Romeu neka se sakrije u njegovu radnu sobu. Na vratima je Julijina dojilja, nosi poruku za Romea. Dojilja govori da je Julija očajava otkad je čula koja je Romeova kazna, na što Lorenzo odgovara da je i Romeo takav. Dolazi i Romeo, uplakan. Lorenzo mu govori neka bude sretan što je osuđen na progonstvo, a ne na smrt jer uvijek postoji mogućnost da se knez Escalo smiluje i dopusti mu da se vrati u grad. Kaže neka noćas ide k Juliji kao što je i planirao, ali neka ne ostaje do zore jer će ga inače netko vidjeti, a tad mu nitko više neće moći pomoći. Romeo govori dojilji neka prenese taj plan Juliji, a tad se dojilja sjeti da je Julija poslala Romeu prsten te mu ga preda i odlazi.
Romeo je sretan što će moći vidjeti Juliju. Lorenzo mu govori neka se čuva, neka ne ostaje do zore, a dok je u progonstvu, boravit će u Mantovi, a Lorenzo će mu s vremena na vrijeme slati sluge koje će ga obavještavati o stanju u gradu. 

4. prizor:
U jednoj od soba u Capulettijevoj kući razgovaraju Capuletti, gospođa Capuletti i Paris. Paris se želi što prije oženiti Julijom, te gospođa Capuletti kaže da će odmah sutra ujutro ispitati Juliju što misli o tome. Capuletti je uvjeren da će Julija pristati na udaju, te dodaje kako je najbolje da se vjenčaju u četvrtak, odnosno za tri dana. Paris se složi s njim, te se tad rastanu i odu na počinak.

5. prizor:
Romeo i Julija su u Julijinoj sobi. Bliži se zora, pa Romeo mora ići, no Julija se ne želi rastati s njim pa smišlja svakojake izgovore kako bi ga još samo malo zadržala uz sebe. Romeo veli da je spreman umrijeti ako ona to želi, pa će ostati ako treba i cijeli dan, no Julija ipak ne želi da on umre te mu govori neka pođe. No ipak oboje nekako slute kako im se bliži kraj života. Dolazi dojilja reći im da je već svanulo te da s Julijom želi razgovarati njezina majka i Romeo sad mora ići kako ga ne bi uhvatili. Romeo odlazi kroz prozor koristeći uže koje je pribavila dojilja.
U Julijinu sobu ulazi njezina majka. Julija plače zbog rastanka s Romeom, no njezina majka misli kako plače zbog Tibalda te joj govori kako će osvetiti njegovu smrt, neka se Julija ništa ne brine. Julija glumi kako mrzi Romea te govori kako će biti zadovoljna tek kad ga vidi mrtva. Majka joj govori neka se razvedri jer će u četvrtak postati ženom mladog grofa Parisa u hramu svetog Petra. Julija govori da se nema namjere udavati: „A kad i budem htjela, kunem se, / Romea – kojeg znaš da mrzim – volim / No Parisa.“.
U sobu dolazi i Capuletti te mu supruga govori kako je Julija rekla da se neće udati za Parisa, no on joj na to odgovara da se ili uda za Parisa ili neka ide iz njegove kuće. Nakon što otac ode, i majka joj govori neka radi kako god želi jer joj ni ona nema više što za reći.
Kad su oboje otišli, i dojilja savjetuje Juliji neka se najbolje uda za Parisa. Julija ih ne želi poslušati jer ni oni ne poštuju njezine želje, te govori dojilji neka kaženjezinoj majci da se ide ispovijediti kod oca Lorenza. Nakon što dojilja ode, Julija je smislila plan kako će otići Lorenzu neka joj pripravi neki svoj lijek (Lorenzo se bavio pripravom lijekovima od bilja) i pomogne joj.

ČETVRTI ČIN

1. prizor:
Paris je došao posjetiti oca Lorenza i obavijestiti ga o vjenčanju s Julijom koje se treba održati u četvrtak. Lorenzo se čudi što je vjenčanje tako brzo nakon Tibaldove smrti te pita zna li Julija za to da je vjenčanje u četvrtak. Paris govori kako je Julijin otac rekao da se vjenčaju tako brzo kako bi Julija što prije preboljela Tibaldovu smrt. 
Uto dolazi i Julija, na ispovijed. Paris ju već sad naziva svojom ženom, što Juliji nije baš milo, no pravi se da je sve u redu. Kaže da je došla ocu Lorenzu na ispovijed pa zato Paris odlazi. 
Julija odmah iznosi Lorenzu svoje jade. Nada se da je Lorenzo smislio kako će pomoći Romeu i Juliji da ostanu zauvijek zajedno. Lorenzo kaže da je čuo kako se ona mora udati za Parisa i da ništa ne može odgoditi taj događaj. Julija mu na to kaže da bi se radije ubila nego se udala za Parisa: „Ne reci, oče, da si o tom čuo, / Van da mi kažeš, kako to ću spriječit, / Il ako tvoja mudrost ne zna lijeka, / Nazovi mudrom moju namjeru, / I ovaj nož će smjesta mi pomoći! / Romeovo je srce s mojim Bog / Udružio, a naše ruke ti -“. Lorenzo veli kako je smislio kako da pomogne Juliji. Kaže, ako joj je milija smrt od udaje za Parisa, onda može podnijeti i to da se čini da je mrtva. Smislio je lijek od kojeg će Julija zaspati i činit će se mrtva, a kad ju odnesu u grobnicu, Romeo će čekati da se ona probudi i onda će moći živjeti zajedno. Lorenzo nadodaje kako će on poslati Romeu pismo u kojem će mu objasniti cijelu situaciju i doći će čekati da se ona probudi. Ona se složi sa svime, kaže da ju nije strah ničega, te Lorenzo kaže kako će poslati jednog od redovnika u Mantovu da preda Romeu pismo, a Julija neka izvrši plan. Julija se pozdravi s Lorenzom i ode.

2. prizor:
Na trijemu Capulettijeve kuće Julijini roditelji i dojilja sa slugama dogovaraju sve za vjenčanje. Uto dolazi Julija s ispovijedi. Capuletti je vidno sretan što će se njegova lijepa kći udati za grofa Parisa, a Julija je također sretna, ali samo prividno. Julija kaže dojilji da joj pomogne izabrati nakit za četvrtak. Majka kaže da do četvrtka ima puno vremena za to, no Capuletti govori neka samo ode jer sutra treba ići u crkvu dogovoriti sve detalje oko vjenčanja. Julija i dojilja odu.

3. prizor:
Dojilja i Julija izabrale su haljinu za vjenčanje, no sad ju Julija moli neka ju ostavi samu jer mora mnogo molitava izmoliti kako bi Bog blagoslovio njezin život pun grijeha.
Uđe i gospođa Capuletti, no i njoj Julija govori što i dojilji, da ju ostave samu večeras, te gospođa Capuletti i dojilja odlaze.
Julija se sprema popiti napitak od kojeg će zaspati. No ima neke sumnje: možda je taj napitak zapravo otrov jer Lorenzo želi da ona umre jer ga je sramota što ju je potajice vjenčao s Romeom. No ako i nije otrov, što ako se probudi sama u grobnici, gdje će pored nje ležati mrtvi Tibaldo, te ju toliko prenerazi taj prizor mračne grobnice pa poludi? Pored sebe je stavila bodež za slučaj da se probudi prije nego što je mislila pa se ipak bude morala vjenčati s Parisom. Ipak voli Romea te ispija napitak (utorak je navečer) i padne na postelju.

4. prizor:
U Capulettijevoj kući već naveliko teku pripreme za sutrašnje vjenčanje. Dojilja odlazi po Juliju jer se treba spremiti i otići sa zaručnikom u crkvu. Bezuspješno pokušava probuditi Juliju i tad shvati da je Julija mrtva (dakako, samo prividno) te počne glasno zapomagati i zvati Capulettija i gospođu. Prvo dolazi gospođa Capuletti pitati dojilju zašto viče, no shvativši razlog, i ona poče zapomagati. Dođe i Capuletti te ostane bez riječi od boli.
Dolaze Lorenzo i Paris sa sviračima pitati je li Julija spremna ići u crkvu. Capuletti im tad donosi ružne vijesti. Nadodaje i kako će sve što su spremili za vjenčanje, sad poslužiti za pogreb. Lorenzo im svima savjetuje da se odu spremiti kako bi mogli Juliju ispratiti na vječni počinak.

PETI ČIN

1. prizor:
Ulica u Mantovi. Romeu dolazi Baltazar prenijeti tužne vijesti iz Verone: Julija je mrtva. Romeo je slomljen. Traži od Baltazara papir i crnilo kako bi napisao pismo, te brze konje kako bi još večeras otišao iz Mantove. Pita Baltazara nije li mu neki redovnik dao pismo koje je trebao predati Romeu, no Baltazar mu odgovara da nije. Romeo mu tad govori neka ode, a on će ubrzo za njim. Baltazar ode.
Romeo govori kako će večeras ležati zajedno s Julijom u grobu, no mora smisliti kako će to izvesti. Sjeti se da je u blizini neki ljekarnik te će od njega zatražiti nekakav otrov. Ljekarnik mu isprva ne želi ništa prodati jer se boji smrtne kazne koja je propisana za svakog tko proda nekome otrov, no ubrzo promijeni mišljenje jer mu Romeo nudi puno novaca, a ljekarnik je siromašan. Sad Romeo može izvršiti što je naumio.

2. prizor:
K Lorenzu dolazi otac Giovanni kojeg je Lorenzo poslao da Romeu preda pismo, no Giovanni nije uspio izvršiti taj nalog jer nije mogao zbog redara ući u Mantovu. Budući da je u Veroni vladala kuga u nekim dijelovima, redari su posumnjali da su i Giovanni i njegov pratitelj možda bolesni te ih ne htjedoše pustiti u Mantovu.
Lorenzo je očajan, ne zna kako će sad spasiti stvar. Mora otići što prije do Julije u grobnicu jer će se ona uskoro probuditi, a ponovno će pisati u Mantovu i reći Romeu sve, a Juliju će dotle zadržati u svojoj ćeliji kako bi dočekala Romea.

3. prizor:
Pored grobnice obitelji Capuletti nalaze se Paris i njegov paž. Pažu je rekao neka ugasi baklju jer ne želi da ga itko vidi. Donio je Juliji cvijeće te želi biti s njom. Kaže pažu neka ode na ulaz i pazi da netko ne naiđe, a ako tkogod naiđe, neka zazviždi. Paž učini što mu je Paris rekao iako se boji što će biti sam usred groblja. 
Paris stavlja cvijeće pored Julije i govori kako će joj svake noći tako donositi. Uto paž zazviždi te se Paris skloni jer se netko približava.
To ulaze Romeo i Baltazar. Romeo daje Baltazaru pismo koje treba predati Romeovu ocu te mu govori neka sad ode i ostavi ga samog s Julijom. Također mu govori, ako vidi da se vratio iz znatiželje, vidjeti što to Romeo radi, ubit će ga. Baltazar ode, no ipak se skrije nedaleko grobnice jer vidi da je Romeo poludio i da snuje zle stvari pa će on biti u blizini kako bi to pokušao spriječiti.
Romeo ulazi u grobnicu, a Paris stane pred njega želeći spriječiti da oskvrne Julijino tijelo. Počnu se boriti te Romeo ubije Parisa. Romeo tad popije otrov i umre govoreći: „U cjelovu / Ovako umirem!“.
Uto stiže i Lorenzo na groblje te vidjevši Baltazara, kaže mu da mu pomogne ući u grobnicu. Baltazar mu govori da je i Romeo unutra već pola sata. Također, Baltazar govori kako je zaspao i usnuo da se Romeo borio s nekim i ubio ga. Lorenzo mu govori neka on sad ode, a Lorenzo će sam unutra izvidjeti situaciju. 
Lorenzo uđe i ugleda svu tu krv. Vidi mrtve Romea i Parisa. Uto se Julija probudi. Lorenzo joj govori da trebaju otići odavde jer čuje da netko stiže. Julija pita za Romea, te ga tad ugleda pored sebe mrtvog. Lorenzo više ne smije oklijevati i mora otići da ga ne nađu tu. Julija vidi da je Romeo popio otrov: „Ha, otrovom je dokrajčio muke! / O tvrdice, zar sve si popio - / Ni kapi nisi drugarske mi htio / Prepustiti, da pođem s tobom? / Poljubit ću ti usnice, jer možda / Još osta nešto jeda na njima, / Da umremo od istog napitka.“. Julija poljubi Romea. Julija čuje buku izvana te uzima Romeov bodež i probode si grudi: „Tu, tu su tvoje korice!“.
Ulaze stražari i Parisov paž. Vide ih sve mrtve. Drugi pak stražar nalazi Lorenza koji je sav uplašen i dršće. Dolazi knez Escalo s pratnjom, a ubrzo i obitelj Capuletti jer im nije jasno čemu sva ta buka koja se stvorila oko njihove grobnice. Stražar im govori kako su unutra mrtvi Julija, Romeo i Paris. Capuletti je očajan jer shvaća da je Julija tek sad mrtva, kad si je probola srce Romeovim bodežom. Dolazi i Montecchi. Escalo mu prenosi vijest o Romeovoj smrti, na što Montecchi odgovori da mu je i supruga umrla noćas, zbog tuge što je Romeo prognan i tako daleko od nje. 
Lorenzo im tad priča kako je došlo do tog nemila događaja, a Baltazar im predaje pismo koje je Romeo napisao svom ocu. Escalo kaže da Romeovo pismo potvrđuje Lorenzove riječi. Tad govori Capulettiju i Montecchiju: „A sada amo dušmani! Montecchi / I Capuletti – evo, kakav bič / Na vašu mržnju pade. Ljubavlju / Razorilo je nebo vašu radost! / A ja sam trpeć važu omrazu, / Izgubio dva mila rođaka - / I tako svi smo sada kažnjeni!“.
Capuletti pruža ruku Montecchiju u znak pomirbe, a Montecchi kaže da će njegovoj kćeri u Veroni podići kip od suha zlata, a Capuletti nadodaje kako će Romeo zauvijek sjati uz njegovu Juliju; „Dvije jadne žrtve naše mržnje klete“.
Escalo govori: „Maglovit mir nam nosi ova zora, / Od bola sunce svoju glavu skriva - / Koješta još ispitati se mora, / Da nekriva razaznamo od kriva - / Jer težu kob nitko nije žeo / No Julija i mili njen Romeo.“

ODISEJA - Homer

ŽIVOTOPIS:
Ne zna se ni danas ništa pouzdano o Homerovu 
životu, a u 18. se stoljeću pojavila sumnja u njegovo postojanje i u autorstvo ''Ilijade'' i ''Odiseje'' (homersko pitanje).
U vremenskom određivanju Homera postoji nekoliko kombinacija. Jedni ga smatraju suvremenikom trojanskog rata (1194.-1184. pr. Kr.), drugi drže da je živio 100, a neki 400 godina poslije tog rata.
I vijesti se o pjesnikovoj domovini znatno razilaze. Čini se da je ipak najstarija i u starini najviše raširena vijest po kojoj se kao Homerovo rodno mjesto navodi eolska Smirna, koja je postala jonskim gradom između 9.-8. st. pr. Kr.
Homera su zamišljali kao stara, siromašna i slijepa pjevača koji je, potucajući se iz jednog kraja u drugi, živio od recitiranja svojih pjesama.

VRSTA DJELA: junački ep, 24 pjevanja

SADRŽAJ:

I. Bogovi vijećaju. Atena hrabri Telemaha
Pjesnik, zazvavši Muzu da mu pjeva o Odiseju, pripovijeda kako su se bogovi u svojem vijeću sami među sobom složili da se Odisej napokon vrati u svoje kraljevstvo, pošto ga je Kalipsa veoma dugo zadržavala na svojem otoku Ogigiji. Božica Atena, osobita Odisejeva prijateljica, pohita nakon toga k Odisejevu dvoru na Itaku. Ondje mnoga mlada gospoda prose Odisejevu ženu Penelopu da se uda za nekog od njih jer, kažu, njezin se muž više neće vratiti. Atena u ljudskom liku pristupi k Odisejevu sinu Telemahu predstavivši se da je ona Mento, tafski kralj, pa mu reče neka sutra skupi ljude u skupštinu i neka u njoj zaprijeti proscima koji mu trate blago na svoje gozbe, te neka pošalje nekoga u Pil k Nestoru i u Spartu k Menelaju da pita jesu li što čuli o njegovu ocu. Dotle se prosci vesele u Odisejevoj kući do večeri, a zatim se raziđu svojim kućama. I Telemah ide spavati.

II. Itačani vijećaju. Telemah odlazi na put
Sutradan se skupili ljudi u skupštini. Telemah im se tuži na prosce koji mu zatiru kuću i moli narod da to proscima zabrani. Antinoje (prosac) reče da tome svemu nisu krivi prosci, već Penelopa jer se neće udati ni za jednog. U visini se pojave dva orla te se počnu boriti; tada starac Haliterso veli da to sluti na pogibiju prosaca, a Eurimah, također prosac, smije se starcu. Telemah traži da mu daju lađu da ide u svijet tražiti oca. Mentor podsjeća Itačane kako je Odisej bio dobar kralj, a oni mu nisu zahvalni ni toliko da bi zabranili proscima da rasipaju njegovo imanje. Na to plane Liokrit (prosac) i raspusti skupštinu. Telemah ode do mora i k njemu dolazi Atena u liku Mentora te mu reče da će mu pribaviti lađu i obeća da će putovati s njim. Nato se Telemah vrati kući i zapovijedi sluškinji Eurikliji da mu spremi brašnjenicu za put, ali Penelopi ništa ne govori. Atena u liku Mentora izmoli lađu u Noemona, sabere društvo, i oni se s Telemahom zapute morem. 

III. Šta se radi u Pilu
Nestor upravo žrtvuje s narodom Posidonu žrtvu, kad dođe Telemah s Mentorom (Atenom). Nestor ih dočeka vrlo lijepo. Telemah ga upita zna li išta o njegovu ocu, a Nestor, ne znajući ništa o njemu, pripovijeda kako je sam putovao kući od Troje, spominje Agamemnonovu smrt i Orestovu osvetu, te upućuje Telemaha da ide k Menelaju, da će mu on znati reći nešto o ocu jer se nedavno vratio pošto se nalutao kojekuda. Atena predvečer ostavi društvo i odleti u obliku orla; Nestor ju prepozna i obeća žrtvovati joj govedo. Telemah prenoći u Nestorovu dvoru i sutradan u zoru odveze se s Nestorovim sinom Pizistratom k Menelaju, prespavaju kod Diokleja u Feri i drugi dan stignu u Spartu k Menelaju.

IV. Šta se radi u Lakedemonu
Menelaj upravo ženi sina i udaje kći. On prijateljski dočeka i ugosti Telemaha i Pizistrata. Za večerom Helena, Menelajeva žena, razveseli goste koji su se rastužili čuvši iz Menelajevih usta Odisejevu sudbinu. Drugi dan pita Telemah Menelaja što zna o njegovu ocu, a Menelaj zna vrlo malo reći o Odiseju, nego pripovijeda svoje doživljaje poslije propasti Troje; između ostalog pripovijeda kako se sastao s proročkim pomorskim bogom Protejom koji mu je prorekao sudbinu i otkrio mu neke događaje što su ih doživjeli ostali grčki junaci na polasku ispod Troje. U to vrijeme vijećaju prosci kako će ubiti Telemaha da im više ne smeta; to Penelopi javlja glasnik Medon, a kraljicu dvostruko zaboli ta vijest jer još nije znala da joj je sin otišao u svijet; zaim se stane moliti Ateni da joj izbavi sina, a Atena pošalje Penelopi radostan san koji ju utješi. Prosci zasjednu na otoku Asteri dok se ne vrati Telemah s puta.

V. Spilja Kalipsina. Čamac Odisejev
Bogovi drugi put vijećaju. Zeus šalje Hermiju nimfi Kalipsi, kod koje boravi Odisej već sedam godina, da joj javi Zeusovu volju da pusti Odiseja sa svojeg otoka. Kalipsi se ta zapovijed ne sviđa, ali se pokorava i kaže Odiseju neka gradi čamac, a kad ga je Odisej načinio, ona mu daje obilnu brašnjenicu. Odisej odlazi. Osamnaesti dan njegove plovidbe opazi ga Posidon i digne oluju, uništi mu lađu, te bi Odisej propao da mu se nije smilovala pomorska božica Leukoteja i dala mu veo da se njime opaše, i tako se izbavi. Odisej se jedva izvuče iz vode i ispliva gol i veoma umoran i izmučen na feački otok Sheriju.

VI. Odiesj dolazi u Feačku
Božica Atena nagovara u snu Nausikaju, kći kralja Alkinoja, da pođe ujutro na vodu prati rublje. Sutradan Alkinoj dopusti to svojoj kćeri, te ona ode na kolima s nekoliko dvorkinja. Djevojke, svršivši posao, stanu se igrati,a njihova buka probudi Odiseja, koji se nato stane moliti Nausikaji da mu se smiluje. Ona mu da odijelo, i on se opere i hoće s njom u grad k njezinu ocu, ali mu Nausikaja reče da ne ide on, stranac, s njom, mladom djevojkom, u grad da ne bi bilo kuđenja, već neka poslije nje dođe u grad i lako će naći Alkinojeve dvore. Tako Odisej zaostane pred gradom u gaju božice Atene.

VII. Odisej dolazi k Alkinoju
Malo poslije Nausikaje ulazi Odisej u grad feački; tu se s njim sastane Atena u liku djevojčice, obavije ga mrakom, da ga ne bi nitko vidio, i pokaže mu Alkinojeve dvore. Kad Odisej stupi unutra, nađe kralja i kraljicu i najodličnije Feačane. Odisej se savije kraljici Areti uz koljena i moli ju da mu daju lađu da se vrati kući. Alkinoj ga lijepo dočeka i obećava mu da će ga dati otpraviti u njegovu domovinu. Za večerom kraljica Areta prepoznaje ruho na Odiseju i pita tko je on i odakle mu to ruho. Odisej ne odgovara tko je, već samo veli da putuje od Kalipse i pripovijeda što je sve pretrpio od Kalipsina otoka do feačkoga i kako se sastao s Nausikajom. Nakon toga svi idu na počinak.

VIII. Odisej među Feačanima
Alkinoj drugi dan saziva skupštinu i dogovaraju kako će stranca otpremiti njegovoj kući. Nakon toga je kod Alkinoja gozba, a poslije gozbe sprema se mladež na rvanje. Među rvače stupi i Odisej te ih sve nadbaci kolutom. Nakon toga stane pjevač Demodok pjevati jedan ljubavni događaj Aresa i Afrodite, a mladež igra uz tu pjesmu. Zatim feačka gospoda skupe darove Odiseju. Opet je gozba i opet Demodok pjeva, ali sada o drvenom konju kojim su Ahejci prevarili Trojance. Odisej se od mila rasplače jer je u pjesmi pjevač i njega spominjao. Tada ga Alkinoj upita tko je zapravo on i zašto plače.

IX. Pripovijest o Kiklopu
Odisej pripovijeda kako je otplovio od Troje. Kaže da se najprije namjerio na Kikonce, da im je razorio grad, ali su ga oni ipak odagnali s njegovom družbom. Brodeći otamo baci ga bura k Lotofazima, a otud doplovi do kiklopskog otoka. Uzme sa sobom dvanaest drugova i pođe razgledati zemlju. Lutajući otokom dođu do spilje Kiklopa Polifema, koji je bio Posidonov sin. Oni uđu u spilju, a kad se Kiklop vratio s paše, zatvori se s njima u spilji i u dva dana pojede šestoricu. Odiseju pođe za rukom opiti Kiklopa vinom, pa dok je on pijan spavao, izbije mu Odisej sa svojim drugovima jedino oko iz glave. Sutradan mu Odisej sretno izmakne, pa kad bude već podaleko s drugovima, javi mu se, a Kiklop baci za njim golemi kamen, no ne pogodi ga.

X. Eol. Lestrigoni. Kirka
Ploveći od kiklopske zemlje, dođe Odisej s drugovima do otoka na kojem je kraljevao Eol, kralj vjetrova. Eol se smiluje na Odiseja te mu dade vjetrove svezane u mijeh; samo Zefir nije bio svezan te on tjeraše lađu prema Itaci. Na putu drugovi u zao čas razvežu mijeh i svi vjetrovi izlete pa lađu potjeraju natrag prema Eolovu otoku, ali Eol Odiseja i drugove otjera od sebe kao ljude mrske bogovima. Nato krenu na zapad i namjere se na Lestrigonce, koji mu unište jedanaest lađa i dosta drugova. Odiseju ostane samo jedna lađa i on doplovi njome i s četdeset i četiri druga do Eeje, gdje je živjela Kirka, koja polovinu njegova društva, kad dođu k njoj, pretvori u svinje. Odiseju u pomoć priteče bog Hermija, koji mu dade nekakvu travu kao ''protuotrov'' svakoj Kirkinoj čaroliji. Tom travom Odisej nadvlada Kirku i ona mu ''posvinjene'' drugove pretvori natrag u ljude. Kod Kirke proboravi Odisej godinu dana, a onda mu ona savjetuje da ide u podzemni svijet pitati proroka Tiresiju o svojoj budućnosti. Kad se on s društvom sprema na put, u Kirkinim dvorima umre mu jedan od drugova, Elpenor.

XI. Mrtvačko carstvo
Vjetar nanese Odiseja k narodu kimerskom, koji je živio na granici mora i oceana. Tu nađe Odisej ulaz u podzemni svijet i žrtvuje žrtvu; nato se stanu skupljati premnoge duše, ali Odisej ne da nijednoj srknuti krv žrtve prije negoli se napije Tiresija. Najprije on ugleda Elpenora i obeća mu da će mu sahraniti tijelo, onda ugleda majku Antikliju, zatim Tiresiju, kojega pusti piti, i on mu onda kazuje što ga još čeka. Nakon toga Odisej pusti svoju majku da pije, a onda mu ona govori što mu se sve dogodilo u kući nakon njegova odlaska. Tada dođu duše mnogih nekadašnjih junaka piti krv; dođe Agamemnon, Ahilej, Patroklo, Antiloh i Ajas, sin Telamonov. Tu vidje Odisej i suca Minoja, Oriona, mučenike Titoja, Tantala i Sizifa, napokon i lik Herakla. Tada se tek Odisej vrati iz tih krajeva.

XII. Sirene, Scila, Haribda, Helijeva goveda
Došavši natrag do Kirke, Odisej sahrani Elpenora, a Kirka mu govori što ga čeka na putu i kako će se moći spasiti od tih stvari. Slušajući njezin savjet prođe on sretno pokraj Sirena, ali kad dođe do Scile i Haribde, šestoricu mu drugova proguta Scila. Drugovi ga zatim nagnaju da krene lađom prema trinačkom otoku gdje je bog Helij imao svoja goveda i ovce. Vjetrovi im ne daše dugo ostaviti taj otok i kad drugovima nestane hrane, oni zakolju nekoliko Helijevih goveda, premda im je Odisej rekao da to nipošto ne učine. Helij tuži Zeusu Odisejeve drugove, a Zeus ih, kad već otplove od Trinakije, kazni smrću na moru; svi se utope, samo Odisej na dvije grede doplovi nekako do Kalipsina otoka Ogigije, ali tek nakon devet dana.

XIII. Odisej brodi od Feačana i dolazi na Itaku
Kad već Odisej ispriča svoje doživljaje, feačka ga gospoda opet obdare, a Alkinoj ga opet počasti. Predvečer uđe Odisej u lađu i feački ga veslači odvezu do Itake i ostave ga na itačkoj obali, a Odisej ne zna ništa jer tvrdo spava. Veslači otplove od Itake, ali im Posidon blizu Sherije pretvori lađu u kamen. Kad se Odisej probudi, začudi se gdje je, i tada dođe k njemu Atena u liku mlada pastira. Ona mu reče da je to Itaka; zatim mu se očituje da je ona Atena, sakrije mu feačke darove u spilju i nagovara ga da pobije prosce; a da ga nitko ne prepozna, pretvori ga u prosjaka.

XIV. Odisej se sastaje s Eumejom
Odisej se zaputi k svinjaru Eumeju, koji ga ne prepozna, ali ipak lijepo dočeka neznana prosjaka i počasti ga svinjetinom i vinom. Prosjak (Odisej) veli Eumeju i kune se da će se Odisej ubrzo vratiti, ali Eumej to ne vjeruje. Odisej onda pripovijeda izmišljenu priču o sebi, kako je mnogo lutao i kod Tesproćana čuo za Odiseja. Uto dođu Eumejovi momci sa svinjama s paše. Eumej zakolje Odiseju tusto krme za večeru. Poslije večere odu svi spavati, a Odisej pripovijeda opet o sebi izmišljenu priču i izmoli od Eumeja plašt jer je noć hladna. Eumej iziđe iz kolibe da spava kod svinja.

XV. Telemah dolazi k Eumeju
Atena opominje Telemaha u snu neka se vrati na Itaku. On se ujutro odveze s Pizistratom dobivši darove od Menelaja i Helene. Kod Pila uzme sa sobom u lađu i Argejca Teoklimena, koji je bio vrač, a sada ga gone rođaci čovjeka kojeg je on ubio. U isto vrijeme razgovaraju Eumej i Odisej; Eumej pripovijeda kako su ga Feničani ugrabili njegovu ocu, kralju u Siriji, i prodali ga Laertu. Sutradan se ujutro Telemah doveze s društvom do Itake; drugovi se odvezu u grad, a on sam ode k Eumeju.

XVI. Telemah prepoznaje oca
Došavši k Eumeju, Telemah se pozdravi s njim i pošalje ga svojoj majci u grad da joj javida se on sretno vratio s puta. Kad Eumej po tom nalogu ode u grad, Atena pretvori starca prosjaka u junaka kakav je doista bio, i on se očituje sinu Telemahu. Zatim se njih dvojica stanu dogovarati kako će osloboditi Penelopu i kuću od prosaca. U grad doplovi lađa Telemahovih drugova, koji također šalju glasnike k Penelopi da se Telemah vratio. Ubrzo doplovi i zajednička lađa prosaca, koji se ljute zbog uzaludna zasjedanja i kupe se na dogovor te odlučuju ubiti Telemaha. Penelopa čuje njihovu odluku, dođe među njih i žestoko navali zbog toga na Antinoja, a Eurimah onda dvolično uvjerava Penelopu da Telemahu nijedan prosac neće učiniti ništa nažao. Eumej se vraća u svoj stan, a Atena opet pretvara Odiseja u stara prosjaka.

XVII. Telemah se vraća u grad Itaku
Ujutro pođe Telemah u grad i pripovijeda majci ukratko gdje je sve bio. Malo poslije Eumej i Odisej krenu u grad. Pred gradom se sastanu s kozarom Melantejom, koji Odiseja izgrdi i udari nogom u bedro. Kad već dođu u kraljevski dvor, pas Argos u starom prosjaku prepozna svog gospodara Odiseja i od radosti ugine. Prosci se upravo goste i Odisej pođe od jednoga do drugoga proseći podjelu; svi mu dadu nešto, samo Antinoj napadne na njega i udari ga podnožjem. Penelopi to bude jako žao i dade pozvati k sebi prosjaka da joj kaže je li što čuo o njezinu mužu, a Odisej odvraća da će doći navečer. Eumej se vraća na polje k svinjama ostavivši Odiseja u kraljevskom dvoru.

XVIII. Odisejovo rvanje s Irom
U Odisejevu kuću dolazi prosjak Ir, koji želi otjerati drugog prosjaka što ga nalazi kod prosaca, odnosno Odiseja, no on se ne da otjerati. Nato zažele prosci da se njih dvojica bore, pa koji bude jači, dobit će dobru večeru. I tako se oba prosjaka uhvate oko pojasa. Odisej za čas svlada Ira i teško ga ranjena baci pred vrata. Penelopa dođe među prosce i kori sina što je dopustio tu borbu, a prosce lukavo navede da joj daju darove za udaju. Poslije toga prosci nastave gozbu, a Odiseja izgrdi sluškinja Melanta i prosac Eurimah, koji baci podnožje na njega, ali ga promaši. Napokon se raziđu svi u svoje kuće na spavanje.

XIX. Odisej se sastaje s Penelopom. Pranje nogu
Kako su se već prije dogovorili, Odisej i Telemah sakriju oružje da ga prosci ne mogu pronaći kad im zatreba. Zatim Odisej razgovara s Penelopom, koja ga, dakako, ne poznaje, a on ju vara rekavši da je Krećanin, sin Deukalionov, a brat Idomenejev; da je prije dvadeset godina lijepo dočekao Odiseja, kojega je oluja nanijela na Kretu. Dalje kaže da je u tesprotskoj zemljičuo za Odiseja da će ubrzo doći kući. Nato kraljica zapovijedi sluškinji Eurikliji da strancu opere noge; ova odmah prepozna Odiseja po brazgotini na nozi, ali joj Odisej zaprijeti da nikome ne govori da se on vratio. Penelopa veli da će sutradan odrediti da se prosci natječu u streljaštvu i udat će se za onoga koji pobijedi kad vidi da već ne može drugačije. Zatim ode spavati i Odiseja također otpravi na počinak.

XX. Događaji prije ubijanja prosaca
Noću nevaljale sluškinje izlaze iz kuće ka proscima na grešna djela. Odisej ih gleda pun gnjeva, ali se opet ustrpi čekajući zgodniji čas kad će kazniti sve te bezakonike. Pred jutro dobije od Zeusa dva povoljna znamena iz kojih razabire da će mu djelo poći za rukom. Nakon toga dođe Eumej sa svinjama, a Filetije s kozama da imaju prosci što klati za gozbu. Filetije ljubazno govori s nepoznatim prosjakom i ljuto žali za Odisejem kojeg već jako dugo nema. Prosci vijećaju kako će ubiti Telemaha, ali ih u tome preplaši jedno znamenje i oni pođu u Odisejevu kuću na gozbu. Ktesip baci na Odiseja kravlju nogu, ali ga ne pogodi. Proscima Teoklimen proriče tešku pogibiju, a oni mu se smiju. Penelopa dobro čuje sve riječi prosaca jer sjedi blizu dvorane gdje se oni goste.

XXI. Postavljanje luka
Penelopa nagovara prosce da se natječu tko će napeti Odisejev luk i njim odapeti strijelu kroz dvanaest u zemlju zabodenih sjekira, i kome to dvoje pođe za rukom, ona će se udati za njega. Neki se prosci natječu, ali uzalud, nijedan ne može napeti luk, zato daju naložiti vatru i donijeti loj da se luk ugrije i namaže ne bi li se mogao lakše napeti. Uto iziđu Filetije i Eumej iz kuće, a Odisej za njima pa im kaže tko je on i neka pozatvaraju vrata da ne bi koji prosac pobjegao kad ih stane ubijati. Ni Eurimah nije mogao napeti luk, te dođe red na Antinoja, ali on odgodi natjecanje za sutra. Tada zamoli Odisej da njemu daju da ogleda svoju snagu, a prosci se na to naljute i jedva mu dopuste nakon što ih Penelopa opomene. Odisej brzo napne luk i prostrijeli sve sjekire.

XXII. Ubijanje prosaca
Kad Odisej to sretno svrši, uperi luk u Antinoja i ubije g, a ostalima vikne da je on Odisej. Eurimah ga moli da im oprosti, ali uzalud; Odisej i Telemah ubijaju jednog za drugim, a kozar se Melantej nekako iskrade i donese proscima oružje iz sobe u kojoj je bilo skriveno, a koju je Telemah zaboravio zaključati. Melantej ode po drugi put po oružje, ali ga uhvate Eumej i Filetije pa ga svežu za stup da im ne pobjegne. Prosci se svojim oružjem ne mogu obraniti jer božica Atena, najprije u liku Mentora, a zatim u obliku lastavice, gleda boj i svojom božanskom moći navraća pobjedu Odiseju i njegovim drugovima, koji ubijaju prosce jednog za drugim, a oni jedva neznatno rane Telemaha i Eumeja. Kad su već svi prosci bili mrtvi, Odisej zapovijedi svojim pomoćnicima da tijela prosaca iznesu iz dvorane, a samu dvoranu očiste od krvi. Nakon toga objese dvanaest besramnih sluškinja i iza žestokih muka ubiju Melanteja. Nakon toga Odisej kadi kuću sumporom da ju očisti od grijeha i dade pozvati vjerne sluškinje, s kojima se vrlo lijepo pozdravi.

XXIII. Penelopa prepoznaje Odiseja
Euriklija ode k Penelopi i javlja joj vijesti kojima ju misli razveseliti, ali ona baš i ne vjeruje, no ipak se dade nagovoriti, te ode u donje sobe i tu nađe Odiseja, no još ne vjeruje. Odisej zapovijedi ukućanima da pjevaju i plešu kako nitko u gradu ne bi otkrio da su prosci pobijeni. Zatim se on okupa, a Atena ga opet učini jakim i čilim, i kad on reče Penelopi tajnu o njihovoj bračnoj postelji, kako je načinjena, onda tek Penelopa povjeruje da je to Odisej jer nitko drugi nije znao tu tajnu. Njih se dvoje zagrle i odu na počinak, a isto tako i ostali ukućani odu spavati. Već je zora, ali Atena produži noć da ono dvoje mogu pripovijedati jedno drugome svoje doživljaje. Prije nego usnu, Odisej Penelopi pripovijeda ukratko što je doživio otkako je krenuo od Troje. Ujutro Odisej ustane i ode s Telemahom, govedarom i svinjarem izvan grada k svom ocu Laertu.

XXIV. Umir
Hermija vodi duše prosaca k Aidu, i tu se osim ostalih duša namjere na Ahilejovu i Agamemnonovu dušu. Amfimedonova duša pripovijeda Agamemnonovoj duši kako se Odisej vratio kući i njih porsce poubijao. U isto vrijeme dođe Odisej s onom trojicom k ocu Laertu, koji živi izvan grada u voćnjaku. Odisej najprije taji tko je on, ali ubrzo kaže da je on njegov sin Odisej i pripovijeda starcu kako je pobio prosce. Zatim odu otac i sin u kuću, gdje ih već čeka ručak. Tu se Odisej pozdravi sa starcem Dolijem i njegovim sinovima. Nakon što završe s ručkom, dolazi gomila Itačana, koje je pobunio Eupit, ubiti Odiseja koji je toliku momčad pogubio. Odisej s vjernim drugovima iziđe u boj, njegov otac pogodi i smrtno rani Eupita, i time se boj završi jer Atena ne da da se lije krv, te ona pomiri Odiseja s njegovim narodom. 

O DJELU:
''Odiseja'' je dobila ime po glavnom junaku Odiseju. Nakon desetogodišnjeg ratovanja pod Trojom, on luta deset godina po svim morima i doživljava mnogo opasnih pustolovina. Izgubivši sve prijatelje u brojnim opasnostima, Odisej se vraća na Itaku, gdje se uz pomoć sina Telemaha osvećuje proscima koji su opsjedali njegovu ženu Penelopu i na gozbama upropaštavali njegov imutak.
Okosnicu ''Odiseje'' čine Odisejev povratak i osveta proscima. Ti su motivi obogaćeni prikazom prijašnjih junakovih desetogodišnjih lutanja, a pripovijeda ih sam Odisej na dvoru feačkog kralja Alkinoja. Osim toga, u ep je umetnut i motiv o sinu koji ide u potragu za ocem. Pjesnik je u moralnom pogledu produbio priču o Odiseju time što je s pustolovnim putovanjima povezao motiv o povratku muža koji izbavlja svoju obitelj iz nevolje.
Kompozicija je prepletenija od one u ''Ilijadi''. Sve su epizode u službi temeljnog motiva, a jedinstvo je izraženo u strastvenoj želji junaka da se vrati u domovinu i obitelj.
Radnja Odiseje traje po jednima 41, a po drugima 40 dana; a tu se ne računaju Odisejevi doživljaji koji traju deset godina, a pripovijeda ih sam Odisej na dvoru feačkog kralja Alkinoja.
Najveća je razlika između ''Ilijade'' i ''Odiseje'' u religijskom shvaćanju. U ''Odiseji'' su bogovi većinom zaštitnici pravnih i moralnih odnosa među ljudima. Od bogova se samostalnom djelatnošću ističe samo Atena, i to kao zaštitnica. U njezinu je liku sabrano mudro, pravedno i dobro djelovanje. Kao takva, javlja se ona i u snovima, osobito u drugom dijelu ''Odiseje'' (nakon Odisejeva povratka na Itaku). Neprijateljski bogovi Posidon i Helij podosta su bezlični. Njihova je srdžba opravdana zbog toga što su i Odisej i njegovi prijatelji prekoračili dopuštenu mjeru. Sudbina je u ''Odiseji'' isključena kao pokretni motiv,a u ''Ilijadi'' joj se pokoravaju i sami bogovi.

O LIKOVIMA:
Odisej je muž mudre i lukave pameti. Opreznost, hladnokrvno rasuđivanje i prijevara sapašavaju ga iz svih opasnosti. Radoznalost i nekoristoljubiva žeđ za novim saznanjima najplemenitije su crte njegove ličnosti. On je moralno produbljen lik. Bračna vjernost i ljubav prema domovini daju mu snagu da strpljivo podnosi sve opasnosti i poniženja.
Uz Odiseja, najviše se ističe njegova žena Penelopa kao uzor bračne vjernosti. Nju rese mudrost i osjećanje osobnog dostojanstva.
Novina su mladenački likovi: Telemah i Nausikaja. U srcu krasne Nausikaje budi se prvi osjećaj prema muškarcu, gotovo više poštovanje negoli ljubav. Nausikaja je bez sumnje najdražesniji lik grčke poezije.

Uz grupu karaktera majka - sin, javljaju se i grupe otac - sin, otac - kći, gospodari - sluge.

HAMLET - Shakespeare

ŽIVOTOPIS:
William Shakespeare rođen je 1564. godine u gradiću 
Stratfordu na Avonu. O njegovu se životu malo toga zna. U zreloj je dobi počeo pisati i glumiti, a smtra ga se i za suvlasnika kazališta Globe. 
Sumnja se da on nije pisao sve svoje drame, nego da ih je pisao Bacon. Njegov opus obuhvaća 37 djela. Najpoznatije su drame ''Romeo i Julija'', ''Mletački trgovac'', ''Julije Cezar'', ''Na Tri kralja'', ''Kralj Lear''...
Umro je 1616. godine.

KNJIŽEVNI ROD: drama
VRSTA DJELA: tragedija

VRIJEME RADNJE: oko 1600. godine
MJESTO RADNJE: Danska

IDEJA: 
''Znaš da je prirodno – što živi mora umrijet
I kroz taj smrtni život proteći u vječnost.''

KRATAK SADRŽAJ:
PRVI ČIN

1. prizor:
Elsinor, terasa pred dvorcem.
Bernardo, Horacije i Marcelo sad su na straži. Brine ih je li se opet pojavilo „ono“, a pod tim misle na duha koji se pojavio sinoć oko jedan sat poslije ponoći. Usred njihova se razgovora pojavljuje taj isti duh nalik na pokojnog danskog kralja Hamleta. Oni ga pokušaše upitati nešto, no duh iščezne. 
Horacije kaže kako je duh stvarno nalik na mrtvog kralja, te da je to sigurno znak da će Dansku snaći neka nesreća. Priča im kako je kralj Hamlet u borbi ubio norveškog kralja Fortinbrasa te tako dobio sve njegove zemlje, a sad se Fortinbras mlađi želi osvetiti za sve to i dobiti natrag očeve zemlje. To je razlog što je Danska na oprezu i ima mnogo straže. Zato sigurno i dolazi Hamletov duh. Tako su se i pred sam Cezarov pad otvorili grobovi, mrtvaci poizlazili, pojavio se komet vatrena repa i pomrčina zavlada svijetom.
Uto se vraća duh. Trojica ga htjedoše zadržati, no pijetao kukurikne, pukne zora i duh nestane. Horacije, Marcelo i Bernardo složiše se da će o svemu tome izvijestiti kraljevića Hamleta.

2. prizor:
Svečana dvorana u dvorcu. Ulaze kralj, kraljica, Hamlet, Polonije, Laert, Voltimand, Kornelije, lordovi i pratnja.
Kralj Klaudije šalje Kornelija i Voltimanda u Norvešku da sadašnjem kralju, Fortinbrasovu stricu, jave sve što mladi Fortinbras namjerava učiniti u Danskoj jer Klaudije zna da se norveški kralj neće složiti s mladićevom osvetom. Kornelije i Voltimand odlaze.
Tad Laert moli kralja da mu dopusti povratak u Francusku, a kralj mu kaže neka ide ako želi. Nakon toga kralj se obrati kraljeviću Hamletu riječima: „Sada, dragi Hamlete, / Naš rođače i sine -“, na što Hamlet odgovori u sebi: „Više no / Sinovac, manje nego sin.“. Kraljica govori Hamletu da bi se trebao bolje odnositi prema kralju. Hamlet tad iskazuje svoju tugu zbog gubitka oca: „Jer nikad ne može / Prikazati me vjerno, draga majko, / Ni mrki ovaj plašt, ni obično / Odijelo crne boje svečane, / Ni uzdisanje stegnutoga daha, / Ni obilna mi rijeka u oku, / Ni pokunjeno držanje u licu, / Ni drugo ništa, što je sjen i vid / I slika bola. To je, što se čini, / Jer čovjek može svu tu napravu / I glumiti. Al u meni je nešto, / Od naprave što više znači te, / Jer samo slika tuge to je sve“. Želi se vratiti u Wittenberg, no kralj i kraljica ne slažu se s tim.
Svi odlaze osim Hamleta. On je bijesan što je Klaudije, njegov stric, preuzeo očevo prijestolje i oženio se njegovom majkom ubrzo nakon sprovoda. Ogorčen je na majku što je tako brzo zaboravila oca. „Kratki mjesec! / Još prije nego što je cipele / Iznosila, u kojima je išla / Za mrtvim tijelom bijednoga mi oca, / U suzama ko Nioba! Da, ona, / Baš ona – Bože! Zvijer bez razuma bi / Žalostila se duže – pošla je / Za moga strica, brata oca mog, / Što nije više nalik na nj no ja / Na Herkula! Za mjesec dana! Prije / No sol je suza lažnih prestala / Crvenit oči njene otekle, / Već udala se.“Dolaze mu Horacije, Bernardo i Marcelo reći o pojavi kraljeva duha. Horacije mu priča. Hamlet priznaje da je to vrlo čudno, no želi i on vidjeti očeva duha i razgovarati s njima. Smatra da će sad otkriti tko mu je ubio oca.

3. prizor:
Polonijeva kuća, razgovaraju Laert i Ofelija. Opraštaju se prije Laertova odlaska. Budući da Laert ne voli Hamleta, upozorava Ofeliju da ne vjeruje u Hamletovu ljubav, a ona mu kaže da će ga poslušati i biti na oprezu. 
Dolazi Polonije. Govori Laertu da krene na brod jer će zakasniti, a i sluge ga već čekaju. Laert se oprašta s njima i odlazi.
Polonije tad ispituje Ofeliju o sastancima s Hamletom te ju opominje da se ponaša časno. Ofelija govori kako joj je Hamlet iskazivao naklonost, a Polonije joj govori neka bude malo nepristupačnija. „Ja neću da od ovoga trenutka / Sramotiš ma i jedan prosti čas / U razgovoru s Hamletom. / Zapovijedam ti – pazi na to! Idi / Sad svojim poslom.“

4. prizor:
Terasa. Ulaze Hamlet, Horacije i Marcelo. Čekaju duha. Iz dvorca se čuju trube i top. Hamlet kaže kako to kralj luduje i nazdravlja. Hamletu se to gadi jer ih zbog takvih stvari drugi narodi nazivaju svinjama i pijancima.
Dolazi duh. Hamlet je uplašen, a duh mu pokazuje neka ga slijedi. Horacije mu govori neka ne ide, no Hamlet želi razgovarati s očevim duhom. Duh i Hamlet odlaze, a Horacije i Marcelo krenu za njima, sumnjaju da „u državi je Danskoj nešto trulo“.

5. prizor:
Hamlet i duh dolaze na zabačeniji dio terase i duh mu poče pričati. Kaže da je on duh njegova oca te mu dolazi reći da osveti njegovo ubojstvo. Hamlet je iznenađen što duh govori o ubojstvu. Duh kaže kako je razglašeno da ga je ugrizla zmija dok je spavao u vrtu, no prava je istina da ga je ubio onaj koji sad nosi njegovu krunu. Klaudije ga je ubio tako što mu je ulio sok otrovna bilja u uho. Taj mu je otrov vrlo brzo ušao u krv, prošao cijelim tijelom i usmrtio ga. Stoga traži od Hamleta da ne dopusti da se Klaudije izvuče s tim zločinom. Duh nestane.
Hamlet je bijesan. Dolaze Horacije i Marcelo, traže od Hamleta da i mispriča što mu je duh rekao, no on im ne želi reći, ali traži od njih da se zakunu da nikom neće reći za duha. I duh im iz dubina govori neka se zakunu. Oni to učine, te svi skupa odlaze.

DRUGI ČIN

1. prizor:
Polonije i Rejnaldo razgovaraju u Polonijevoj kući. Polonije šalje Rejnalda za Laertom, da ga prati i raspita se o njegovu ponašanju, a kasnije neka mu da novce i pismo. Rejnaldo odlazi, a ulazi Ofelija.
Govori da je preplašena jer misli da je Hamlet poludio od ljubavi, tj. od toga što ga Ofelija odbija. Polonije se slaže da je sigurno zato poludio i zato idu to reći kralju i kraljici.

2. prizor:
U međuvremenu, u dvorani kralj i kraljica dočekuju Rosencrantza i Guildensterna. Kralj ih je pozvao zbog Hamletova ponašanja. Budući da su ta dvojica Hamletovi prijatelji, kralj misli da će im Hamlet odati zašto se tako čudno ponaša. I kraljica ih moli neka saznaju to.
Guildenstern i Rosencrantz odlaze, a ulazi Polonije. Polonije kaže da je našao razlog Hamletova ludila, no kraljica sumnja da postoji neki drugi razlog osim gubitka oca i njezina novog braka. Klaudije kaže neka mu prvo poslanici dođu reći što je bilo u Norveškoj, pa će onda poslušati njega.
Poslanik Voltimand izvješćuje kako je norveški kralj zabranio Fortinbrasu mlađem da ikad pokuša započeti rat protiv Danske, te da norveški kralj traži dopuštenje da prođe kroz Dansku u svom pohodu protiv Poljske. Kralj je zadovoljan izvještajem, te Voltimand i Kornelije odlaze.
Tad Polonije dobije riječ. On im čita Hamletovo pismo ofeliji kako bi ih uvjerio da je Hamlet lud od ljubavi jer ga je Ofelija odbila zato što je poštena i časna žena. Polonije je smislio kako će namjestiti susret Hamleta i Ofelije, a on i kralj će biti iza zastora i slušati njihov razgovor. 
Kralj i kraljica tad odlaze, a nailazi Hamlet čitajući neku knjigu. Polonije mu se obrati pitajući ga kako je i prepoznaje li ga. Hamlet kaže da je dobro, a misli da je Polonije ribar. Hamlet se pravi lud i namjerno daje Poloniju zbunjujuće odgovore, te zato Polonije ubrzo ode. Hamletu dolaze Rosencrantz i Guildenstern. I njima Hamlet daje čudne odgovore jer im ne želi ništa otkriti iako su mu prijatelji. Rosencrantz govori kako su na putu u dvorac naišli na neke glumce koji dolaze ponuditi svoje usluge. Hamlet ih s radošću prima. Nakon kratka razgovora s glumcima, svi odlaze i Hamlet ostaje sam. On smišlja kako će uz pomoć glumaca i predstave natjerati kralja da prizna ubojstvo njegova oca. „Ja hoću stvarnije / Da imam razloge – i zato valja / U glumi ščepat savjest grešnog kralja.“

TREĆI ČIN

1. prizor:
Razgovaraju u dvorcu kralj, kraljica, Polonije, Ofelija, Rosencrantz i Guildenstern. Dvojica posljednjih govore kako je razgovor s Hamletom dobro prošao, no ipak im Hamlet nije dao odgovore koje su tražili. Kralj im govori neka i dalje pokušavaju, nakon čega Rosencrantz i Guildenstern odlaze.
Kralj govori kraljici neka i ona ode jer su oni pripremili susret Hamleta s Ofelijom, a on i Polonije će skriveni slušati njihov razgovor. Kraljica se složi i ode. Ofelija će tobože čitati neku knjigu, a kralj i Polonije će se skriti iza zastora.
Dolazi Hamlet vodeći svoj monolog: „Bit il ne bit – to je pitanje! / Je l' dičnije sve strelice i metke / Silovite sudbine u srcu / Podnositi il zgrabit oružje“, / Oduprijet se i moru jada kraj / Učinit? Umrijet – usnut, ništa više! / I usnuvši dokončat srca bol / I prirodnih još tisuć' potresa, / Što baština su tijelu. To je kraj, / Da živo ga poželiš: umrijeti / I usnut! Usnut, pa i snivat možda!“. Naiđe na Ofeliju. Dugo se nisu vidjeli. Iako Ofelija govori da će mu vratiti poklone koje joj je dao, Hamlet tvrdi da joj nikad ništa nije dao. Nadodaje i to da ju je nekad volio, no zatim kaže da ju uopće nije volio. Govori joj neka ide u samostan, neka njemu ne vjeruje ništa; nijednom muškarcu ne treba vjerovati jer su svi nitkovi. Govori joj: „Ako se budeš udavala, dat ću ti ovu kletvu kao miraz. Bila ti čista kao led i bijela kao snijeg, kleveti nećeš uteći. Idi u samostan – Idi, zbogom. (Hoda gore-dolje) Ili ako hoćeš svakako da se udaš, pođi za budalu, jer pametni ljudi znaju predobro, kakve vi nakaze od njih pravite. U samostan – idi, i to brzo. Zbogom!“. Hamlet odlazi, ostavlja zaprepaštenu Ofeliju. Prilaze joj kralj i Polonije. Kralj govori da mu Hamletovo ponašanje ne izgleda kao ludost, no ipak je Hamlet vrlo opasan. No Polonije i dalje smatra da je Hamlet lud zbog neuzvraćene ljubavi. Predlaže da kraljica pokuša „izvući“ nešto iz Hamleta nakon predstave, a on će se skriti i slušati taj razgovor. Kralj se složi: „Da, tako neka bude / jer mahnitost u velikoga svijeta / Bez paske sama ne smije da šeta.“.

2. prizor:
Hamlet se dogovara s glumcima. Napisao je jedan dio predstave i želi da ga glumci izvedu kako bi kralja uhvatio u zamku. Glumci poslušaše i odu se pripremiti za predstavu.
Dolazi Horacije. Hamlet mu govori da je on najpravedniji čovjek kojeg zna i stoga mu priča kako je u predstavu ubacio scenu koja je vrlo slična okolnostima u kojima je ubijen njegov otac. Stoga traži od Horacija da promatra kralja za vrijeme te scene, da vidi hoće li kralj bilo kako odati svoj grijeh. Horacije pristane, a Hamlet kaže: „Evo dolaze / Na glumu. Sada moram biti lud.“.
Svi ulaze u dvoranu kako bi gledali predstavu. Hamlet ode sjesti kod Ofelijinih nogu te nasloni glavu na Ofelijine noge dajući pritom perverzne komentare poput: „To je lijepa misao, ležati između djevojačkih nogu.".
Počela je predstava. Glumci glume kralja i kraljicu koji se zaklinju na vječnu ljubav. Tad na scenu dolazi treća osoba, Lukijan, koji usnulom kralju ulijeva otrov u uho. Kralj Klaudije naglo ustaje i odlazi s predstave. Izlaze za njim svi osim Hamleta i Horacija. Slažu se da je Klaudije sumnjiv zbog odlaska s predstave baš tijekom prizora trovanja. Dolaze im Guildenstern i Rosencrantz. Žele opet izvući odgovore iz Hamleta, no on i dalje šuti o svemu tome. Hamlet pita Guildensterna zna li svirati frulu. Nakon što Guildenstern kaže da ne zna, Hamlet ga pita zašto onda pokušava svirati na njemu, saznati njegove tajne. „Nazovite me kakvim god glazbalom – rasrditi me možete, ali ne možete na meni svirati.“Dolazi Polonije i govori Hamletu da ga majka želi vidjeti, pa Hamlet odlazi k njoj.

3. prizor:
U dvorani kralj razgovara s Rosencrantzom i Guildensternom. Kralj im govori da ne voli Hamleta, da je opasan i da ga treba poslati u Englesku, a njih će dvojicu poslati za njim. „Molim vas, / Požurite se na svoj hitri put, / Da zapnemo u verige taj strah, / Što sada odveć slobodno se kreće.“Rosencrantz i Guildenstern odlaze, a dolazi Polonije reći kralju da je Hamlet krenuo k majci, a da će se on (Polonije) skriti iza zastora i slušati razgovor. Nakon tog priopćenja Polonije odlazi.
Kralj ostaje sam. „Moj grijeh je gnusan, smrdi do neba / I kletva je na njemu prastara - / Umorstvo brata! Molit se ne mogu, / Ma da je živa želja mi i volja, / Jer namjeru mi jaku jača krivnja / Uništava...“Kralj klekne pokušavajući tražiti oprost za svoj zločin iako se ne kaje. Hamlet ga ugleda: „Gledaj, moli se! Ha, - sad je zgoda, sad bih mogao! I hoću, (trgne mač) pa nek ode u nebo!“. No ipak neće ništa učiniti, pričekat će još na osvetu. Sad odlazi majci, a Klaudije ustajući reče: „O, riječ se diže, ali miso gmiže, / A riječ bez misli teško k nebu stiže.“, nakon čega ode.

4. prizor:
Kraljičina soba, ulaze kraljica i Polonije. Polonije joj govori da će Hamlet sad doći, te se skrije iza zastora čuvši da je Hamlet pred vratima.
Hamlet uđe k majci, a majka ga odmah počne prekoravati što je nepošten prema Klaudiju, svom poočimu i stricu. Hamlet ju ne želi slušati, nego ju vrijeđa. Ona se boji da će ju napasti, stoga poče glasno zapomagati. Zapomaganje se čuje i iza zastora. Hamlet izvuče mač i zarije ga u zastor ne znajući koga je ubio. Razveseli se kad pomisli da je možda ubio kralja Klaudija, no otkrije zastor i ugleda mrtvog Polonija. „O, jadna ludo ti, nametljiva / I nesmotrena, zbogom! Držah te / Za nekog većeg. Primi svoju kob.“ 
I dalje Hamlet nastavlja vrijeđati svoju majku, što je tako brzo zaboravila njegova oca i udala se za smeće. Tad ulazi duh, a samo ga Hamlet vidi i razgovara s njim. Kraljica tad shvati da je Hamlet stvarno lud, ima priviđenja: „O, to je samo tvoga mozga stvor, / Jer ludost je u takvom stvaranju / Bestjelesnome vrlo vješta.“. Hamlet se pozdravlja, želi otići, „(Pokazuje Polonijevo tijelo) Ja žalim ovoga / Gospodina – al htjela su nebesa / Da kazne mene njim, a njega mnome, / Te moram biti njima bič i sluga. / Sahranit ću ga sad i odgovarat / Za prijeku smrt, što zadadoh je njemu -“. Zna da će uskoro morati otići u Englesku, kako mu je već odavno rečeno, a sad želi majci laku noć te odlazi vukući Polonijevo tijelo.

ČETVRTI ČIN

1. prizor:
U dvorani su kralj, kraljica, Guildenstern i Rosencrantz. Njih dvojica nakratko izađu kako bi kralj i kraljica razgovarali o Hamletovu sinoćnjem ponašanju. Kraljica kaže: „Lud / Ko more i ko vjetar, kad se hrvu / I nadmeću. U divljem ludilu / I čuvši, gdje se iza zavjese / Pomaklo nešto, trgao je mač / I viknuv: „Parcov, parcov!“ – starca je / Umorio u ludoj opsjeni, / I ne znajući, tko je.“.
Vraćaju se Guildenstern i Rosencrantz te im kralj nalaže da nađu Hamleta i Polonijevo tijelo odnesu u kapelicu da se sahrani, a kralj i kraljica naći će rješenje kako kazniti Hamleta za zločin.

2. prizor:
Guildenstern i Rosencrantz nađu Hamleta. Ispituju ga gdje je Polonijevo tijelo, no Hamlet im ne želi ništa reći. Traži da ga odvedu kralju.

3. prizor:
Sva trojica dolaze pred kralja. Kralj pita Hamleta gdje je Polonije, a Hamlet odgovara da je na večeri, no ne večera on, nego njega večeraju. Kaže da je na nebu, a ako ga ne nađu tamo, onda će ga sigurno naći za mjesec dana, „kad budete uzlazili uza stepenice na trijem“. Kralj šalje sluge da nađu Polonija, a Hamleta šalje na brod za Englesku. Guildensternu i Rosencrantzu naređuje da idu za njim i da se pobrinu da Hamlet još noćas ode. 
Svi odlaze, a kralj ostaje sam. Nada se da će Engleska ispuniti njegovu molbu. „Ti ne možeš s hladnim prezirom / Da dočekaš naš nalog vrhovni, / Što svećano u pismu zahtijeva / Od tebe brzu Hamletovu smrt. / Učini to nam ,kralju Engleske, / Jer on mi kao ljuta groznica / U krvi bjesni, a na tebi je, / Da izliječiš me.“

4. prizor:
Ravnica u Danskoj. Ulazi Fortinbras s trupama u maršu. Govori kapetanu da pozdravi danskog kralja i zahvaljuje što im je dopustio da prođu kroz Dansku. Fortinbras s vojskom nastavi dalje, a naiđu Hamlet, Rosencrantz, Guildenstern i ostali. Hamlet pita kapetana kakva je to vojska, a kapetan kaže da je to norveška, Fortinbrasova vojska. Nakon kratka razgovora kapetan odlazi, a ubrzo i Hamlet i ostali.

5. prizor:
Soba u Elsinoru; ulaze kraljica, Horacije i jedan plemić. Plemić govori o Ofeliji, kako je poludjela nakon očeve smrti. Dovodi Ofeliju pred kraljicu. Ofelija pjeva neku svoju tužaljku koju nitko ne razumije.
Dolazi i kralj, žali jadnu Ofeliju. Naređuje Horaciju neka pazi na nju. Začuje se vika, dolazi Laert bijesan kao ris. Želi znati što je s njegovim ocem, tko ga je ubio, želi se osvetiti očevu krvniku. 
Vraća se Ofelija. Laert je sretan što ju vidi, no tužan zbog njezina narušena psihičkog stanja zbog očeve smrti. Ofelija ode pjevajući i dalje svoje tužaljke.
Laert kaže kako će naći krivca za očevu smrt i sestrinu bolest. Kralj se slaže: „I hoćete – a onda, / Kad saznate, gdje krivac jeste pravi, / Tek njemu ćete raditi o glavi.".

6. prizor:
Horacija dolaze posjetiti neki mornari. Nose mu Hamletovo pismo u kojem piše kako su ga zarobili neki gusari, neka da kralju pismo koje mu šalje i neka što prije dođe k njemu (Hamletu). Kaže i kako mu mnogo toga mora ispričati o Rosencrantzu i Guildensternu koji su na putu u Englesku. 
Nakon što je pročitao pismo, Horacije kaže mornarima neka ga odvedu do Hamleta.

7. prizor:
Kralj i Laert razgovaraju. Dogovaraju se oko Laertove osvete Hamletu za ubojstvo Polonija. Uto dođe glasnik noseći Hamletova pisma: jedno za kralja, jedno za kraljicu. Hamlet kralju u pismu najavljuje svoj sutrašnji dolazak. Laert jedva čeka da Hamlet dođe da ga može optužiti i osvetiti se. Kralj kaže Laertu da će on smisliti neki podvig kako bi laert mogao ubiti Hamleta. Laert se slaže da on bude oruđe za tu kaznu. Dogovorit će dvoboj između Laerta i Hamleta, mačevanje, pri čemu će Laertova oštrica biti premazana otrovnom mašću.
Uto ulazi kraljica vičući da se Ofelija utopila. Sumnjaju na samoubojstvo, no ipak će srediti da ima kršćanski sprovod.

PETI ČIN

1. prizor:
Groblje. Dva grobara kopaju grob u koji će biti smještena Ofelija. Raspravljaju o tome kako je Ofelija počinila samoubojstvo; jedan od njih kaže da Ofelija sigurno ne bi imala kršćanski sprovod da nije bogata. Drugi grobar ode, a naiđu Hamlet i Horacije.
Kad je prvi grobar iskopao neku lubanju, Hamlet poče filozofirati ugledavši ju. Kaže kako je ta lubanja nekad imala jezik i mogla je pjevati, a grobar ju tako nemarno baca na zemlju. Hamlet pita grobara za koga kopa grob, no on ne želi reći. Grobar priča kako je postao grobar baš na dan rođenja mladog Hamleta i dan kad je pokojni kralj Hamlet pobijedio Fortinbrasa.
Usred razgovora na groblje dolaze svećenici noseći Ofelijino tijelo, Laert, kralj i kraljica i ostali. Hamlet i Horacije se skriju. Svećenik objašnjava Laertu da će Ofelija imati kršćanski obred, no ipak joj neće biti pjevan requiem kao što se pjeva onima koji su preminuli u miru. Tad Hamlet shvati da je to Ofelijin sprovod. Laert u afektu skoči u grob, a tad prilazi Hamlet i isto to čini. Potuku se u grobu, no ubrzo ih razdvoje i izvuku otamo.
Hamlet bijesno odlazi, za njim Horacije, a kralj govori Laertu da će ubrzati svoj plan, a kraljici kaže neka pripazi na svog sina, te nadodaje: „Živ spomenik će dobit ovaj grob / I onda čeka mir nas blagi, lijepi, / A dotle neka strpljivost nas krijepi.“.

2. prizor:
Hamlet i Horacije razgovaraju u jednoj sobi u dvorcu. Hamlet priča kako je, dok je bio na brodu, našao pismo u kojem je naredba da ga ubiju, no on je promijenio poruku, napisao je da treba pogubiti one koji donesu to pismo. I tako su Guildenstern i Rosencrantz poginuli.
Ulazi i Osric, nosi Hamletu kraljevu poruku o dvoboju i okladi. Kralj se kladi da će Hamlet pobijediti Laerta i zato želi da se dvoboj što prije održi. Dvoboj će trajati dok jedan od sudionika drugom ne zada dvanaest uspješnih udaraca.
Dolazi plemić kojeg je poslao kralj pitati Hamleta je li spreman za dvoboj ili će ga odgoditi. Hamlet kaže da će doći sad te plemić odlazi reći to kralju.
Horacije smatra da će Hamlet izgubiti okladu, no Hamlet ne misli tako. Neka bude što bude.
Dolaze kralj, kraljica, Laert, Osric i ostali s mačevima i rukavicama. Donose i boce s vinom. 
Hamlet i Laert bratski si pruže ruke. Uzimaju mačeve i spremaju se za borbu. Kralj je jednu čašu vina namijenio Hamletu, no Hamlet kaže da će kasnije popiti. Kralj je otrovao vino u toj čaši, a kraljica, ne znajući to, ispije vino. U žaru borbe Laert rani Hamleta, a zatim slučajno zamijene mačeve te Hamlet rani Laerta. 
Uto kraljica padne. Umirući reče da je vino bilo otrovano, te umre. Hamlet vidi da je izdan. I Laert pada. Viče Hamletu da je i on otrovan, ali mačem, i zato Hamlet uzme otrovani mač te probode kralja Klaudija. Hamlet ga natjera da popije malo onog otrovanog vina, te kral umre. Laert kaže: „Pravda ga je stigla, / Jer on je sam taj otrov smiješao. - / Oprostimo sad jedan drugome. / Pa niti moja ni mog oca smrt / Nek ne padne na tebe, Hamlete, / Ni tvoja na me!“, te umre. Hamlet mu oprosti te govori Horaciju da i on umire i neka Horacije ispriča svima njegovu priču. I Horacije htjede popiti otrov, no Hamlet mu uze čašu i baci na pod. 
Začuje se dolazak Fortinbrasove vojske. Osric kaže da je Fortinbras pobijedio u Poljskoj. Hamlet kaže Horaciju neka ispriča sve Fortinbrasu, te nakon tih riječi Hamlet umre. Horacije je tužan: „Sad puca dično srce! – Laku noć, / Moj kraljeviću! Jata anđela / Uspavala te svojim pjesmama.“.
Fortinbras ulazi, želi vidjeti taj krvavi prizor koji ljudi spominju. Horacije mu kaže da će on svijetu ispričati što se ovdje dogodilo. Fortinbras se slaže s tim, te naređuje vojnicima da iznesu tijela.
Na kraju se čuje topovska paljba.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
KLAUDIJE, danski kralj
HAMLET, sin pokojnog i sinovac sadašnjega kralja
GERTRUDA, danska kraljica, Hamletova majka
POLONIJE, kraljev komornik i glavni državni tajnik
HORACIJE, Hamletov prijatelj
LAERT, Polonijev sin
OFELIJA, Polonijeva kći, Hamletova ljubav
ROSENCRANTZ i GUILDENSTERN, dvorani, nekadašnji Hamletovi kolege na sveučilištu

HAMLET: tuguje za ocem i stalno nosi crninu, mrzi svog očuha koji mu je ubio oca
''Odbaci, dragi Hamlete, tu noćnu boju;
U kralju nek ti oko gleda prijatelja;
I nemoj neprestano oborenih vjeđa
U prahu tražiti svog plemenitog oca.''

USPOREDBA HAMLETA S LAERTOM: 
Hamlet: očevo je ubojstvo događaj koji ga mijenja, želi istinu i osvetu, tj. smrt Klaudiju
Laert: očevo je ubojstvo događaj koji ga mijenja, želi istinu i osvetu, tj. smrt Hamletu
Hamleta možemo usporediti s Laertom. Obojica se žele osvetiti ubojici svoga oca te dokazati istinu. Zato možemo govoriti o dva subjekta u drami, odnosno o strukturi zrcala.

PREDSTAVA KAO ZRCALO SVIJETA: 
Svijet je koji pokazuje zao, pun zapletenih odnosa, mjesto u kojem se pojedinac teško snalazi. Problemi s kojima se čovjek suočava jesu osveta, ubojstvo, ljuba, prijateljstvo, preljub, brak, vlast, itd.
Dakle, Hamlet govori i o nama i našoj stvarnosti.

O DJELU:
''Hamlet'' je najpoznatija Shakespearova tragedija koja kroz Hamletovu sudbinu raspravlja o nekim najvećim pitanjima života, spoznaji apsolutne istine i djelovanje u skladu s njom. 
Iako u djelu ima puno događaja (ubojstava, samoubojstava), nema neke prave dramske napetosti (tajna nam je otkrivena na početku), nego je naglasak stavljen na unutarnju Hamletovu borbu.
Ovo je djelo postalo temeljem mnogih interpretacija.

Biti, li ne biti – to je pitanje.

I najčudnija djevica je rasipna otkrije li svoje čari mjesecu.

Bič kletve ne štedi niti samu krepost.

Čuj, Hamlete, razglasiše da me zmija ujela dok u svom vrtu spavah; tako je sva Danska krivotvorenim prikazom o mojoj smrti prevarena. Zmija što je tvog oca na smrt ujela sad nosi krunu njegovu.

Dani cijenu gube kada davatelji prestanu da gube.